Sposobnosti kao što su pažnja i pamćenje su takve da se njima postepeno ovladava na ranom uzrastu. Pažnja predškolaca je usmjerena ka onome što je neposredno privlači i okupira, a ne djetetovom voljom ii odlukom.
Djecu privlače emotivno obojeni sadržaji koji su očigledni i s kojima djeca stupaju u kontakt neposredno putem čula, kako vrijeme prolazi i dijete raste, kontrola pažnje se poboljšava.
Na ovom uzrastu dijete reaguje autonomnim nervnim sistemom koji, kao što i sam naziv govori, ima izvjesnu samostalnost u kontroli rada srca, pulsa, disanja, rada sistema organa za varenje i drugog.
Organizacija centralnog nervnog sistema je takva da dijete reaguje, prije svega, na neverbalne čulne draži. Zbog toga je dječju pažnju veoma lako omesti. Dovoljna je buka ili iznenadni zvuk, promjena toplote ili jača svjetlost.
Desna hemisfera velikog mozga koja je zadužena za analizu ovih draži, zrelija je i prije se uključuje od lijeve hemisfere analizirajući verbalne draži. Zbog toga mlađe dijete teško govorom kontroliše svoje akcije i nije uvijek u stanju da posluša odrasle.
Dijete pamti na spontan način i ono što mu je privuklo pažnju, što je bilo zanimljivo, stvorilo doživljaj i probudilo osjećanja. U sjećanju najbolje ostaje ono što je povezano sa životnim situacijama i igrama u kojima je dijete aktivno učestvovalo.
Lakše se pamte one pojave i stvari koje se ponavljaju više puta, kao i sve ono što je u neposrednom dodiru s čulima djeteta, a teže se pamti ono što je saopšteno putem riječi. Međutim, i pored toga što se u djetinjstvu lakše pamti, lakše se i zaboravlja (što je razlog da kod odraslih ima malo uspomena na djetinjstvo). Trajanje pažnje je vrlo ograničeno kada se izvodi jedna vrsta aktivnosti. Ono ide od pet do osam minuta u četvrtoj godini , i do dvadeset minuta u sedmoj godini.
Ako želite da aktivnosti koje organizujete s vašim djetetom traju duže, morate češće mijenjati aktivnosti kojima se bavite i voditi računa da se dijete fizički kreće. Najveće fizičko opterećenje za dijete je predugo sjedenje i treba ga izbjegavati.
Zamor djeteta, do kojeg je došlo zbog dugog bavljenja nekom igrom lako ćete prepoznati po fizičkom nemiru djeteta, protezanju, lutanju pažnje i vrpoljenju. Na primer, ukoliko je dijete sjedelo za stolom i igralo se plastelinom, nemojte ga pritiskati da završi započeto. Dozvolite mu promjenu, neka se poigra loptom ili izabere neku drugu zabavnu aktivnost. Usmjerite ga nazad za sto kada primijetite da je spremno.
Još par riječi o pamćenju…
Dječju sposobost da memorišu ne treba zloupotrebljavati.
Trogodišnje dijete može da zapamti riječi vrlo duge pjesmice, ali to nije znak neke posebne inteligencije, niti način za podsticanje njegovog razvoja. Radi se o mehaničkoj memoriji koja se, kako dijete raste, mijenja i može da opadne.
Vremenom, „sirovo pamćenje“ gubi svoj značaj, isto dijete koje memorisalo pjesme s tri godine, s šest godina možda više neće biti spremno da uči pjesmicu samo da bi zadovoljilo roditelje.
Izvor: www.porodicnicentar.com