Postoje djeca koja su rođena s posebnim darom socijalizacije. Njima kao da je urođeno opušteno i lako komuniciranje i socijalizacija s vršnjacima.
Postoje i ona druga djeca, kojima socijalizacija predstavlja, izazov ponekad i cjeloživotni.
Roditeljima stidljivog djeteta posebno je teško na pravilan način ohrabriti na druženje, a u isto vrijeme znati kada je vrijeme za stati. Ne želimo da naše ohrabrivanje dožive kao pritisak. Mi im možemo olakšati socijalizaciju tako da ih i prihvatimo takve kakvi su, zatim povjerenje, najvažniju stvar bez koje naša djeca ne mogu napredovati. Oni ne mogu imati dovoljno samopouzdanja ukoliko ih mi ne vidimo kao osobe koje mogu uspostaviti komunikaciju s vršnjacima. Povjerenje u našu djecu je ključ njihova uspjeha. U nastavku nekoliko stvari na koje bi trebali paziti kad je riječ o stidljivom djetetu i njegovom načinu kako će ostvariti kontakt sa vršnjacima.
Nikad Nemojte:
1. Zaključivati unaprijed
Naša djeca nisu mi. Iako su možda naslijedili naš stidljivi karakter i temperamentom podsjećaju na vas, oni nisu vi. Ne moraju nužno imati isti put kao vi. Naše prihvaćanje njih kakvi jesu i povjerenje koje imamo u njih podižu im samopouzdanje.
2. Sumnjati u djecu
Kada smo zabrinuti za našu djecu iz nekog razloga, često nismo svjesni koliko je ovo stanje snažno. Djeca, a posebno mala djeca, su vrlo povezana s roditeljem. Ta povezanost je tako jaka da se ponekad čini da nam čitaju misli. Naša sumnja u njih ima jezivi efekat. Ako našu djecu percipiramo kao slabu, pasivnu i krhku, oni će takvi i postati.
3. Osuđivati
Kada osuđujemo postupke naše djece npr “Zašto nije uzela tu igračku nego stoji po strani?”, i postupke djece s kojima naša pokušavaju ostvariti kontakt npr.“Baš nepristojno da ga nije pustila prvog na tobogan.”, pojačavamo napetost između djece. Ovo našoj djeci ne pomaže.
4. Pomagati i spašavati
Svojim otvorenim pristupom i povjerenjem koje imamo u djecu, intervencije moramo svesti na minimum. Jedino kada je opravdano intervenisati je ne bi li spriječili fizički opasno ponašanje. Ukoliko intervenišete npr. kada neko dijete želi vašem djetetu oduzeti igračku, intervenišite oprezno. Kada reagujemo previše kao kada tražimo od druge djece da naše dijete uključe u igru, oni dobijaju utisak da ne mogu ništa učiniti sami i da trebaju nas da upravljamo njihovim svijetom
5. Vjerujte svojoj djeci
Naše neprihvatanje i nelagodu koju osjećamo kada npr. ne pozdrave neku osobu, oni osjete i zbog toga se češće zamrznu i osjećaju kao gubitnici.
6. Oslobodite svoj um
Prestanite brinuti i odbacite potencijalne strahove koje imate za svoje dijete. Oslobodite se sumnje i otvorite um. Ako gledate otvorenog uma na određenu situaciju, vidjećete je na sasvim drugačiji način.
7. Zaštitite ih i podržite
U slučaju udaranja ili guranja, priđite i podržite dijete, budite tu da bi eventualno agresivno ponašanje mogli spriječiti. Ako ste blizu, pobrinite se da ste mirni i da se ne petljate u obračun između djece. Djeci treba više vremena da shvate što se događa i na sasvim drugi način gledaju neku situaciju nego mi odrasli. Agresivna situacija njima je zapravo nepoznata i oni žele shvatiti što se to upravo dogodilo. Dajte im vremena da sami donesu svoje zaključke o tome što je dobro, a što ne.
8. Ponudite savjet
Ako sa djetetom imamo odnos izgrađen na povjerenju, a ne na strahu i nelagodi, onda naš savjet dijete može iskoristiti kako bi napredovalo. Pripazite da to ne izgleda kao naše ispravljanje njegovog načina na koji se nosilo sa situacijom ili naše izražavanje nezadovoljstva za isto.
9. Budite neutralno i sigurno mjesto za vaše dijete
Ovo je naš krajnji cilj i vrijedan je svakog truda.
Izvor: https://modernoroditeljstvo.com
