Aktuelno

Najnovije vijesti, saopštenja...

Izgleda da nikad nijesmo imali veću pauzu između dva sjedenja u učionici. Ali ne brine roditelje što su im se djeca previše “raspustila”. Više nas interesuje kako se ona osjećaju zbog drugačijih okolnosti i da li će ova vanredna situacija ostaviti posljedice na njihovo mentalno zdravlje.

Evo pet pokazatelja da vaše dijete strijepi od povratka u školu i da mu je potrebno više vaše podrške:

Mrzovoljno je
Znamo i za pubertet i za pred-pubertet. Ali šta ako dijete “pravi scene” češće i intenzivnije nego inače?

“Pucanje ili napadi bijesa, vikanje i pružanje otpora mogu da budu znaci da se vaše dijete bori sa ozbiljnom anksioznošću”, tvrdi Dr Meri Elen Rena, pedijatar iz centra ProHEALTH Care.

Anksioznost je reakcija na situacije kada osjećamo da smo ugroženi. Naš odgovor na opasnost je ili da od nje bježimo, ili da joj se suprostavimo. Dakle, možda se vaše dijete samo brani od situacije koja ga veoma uznemirava. Analizirajte uzrok bijesa.

Trenutni život mu je daleko od njegove uobičajene rutine
S jedne strane normalno je da se djetetov život dosta razlikuje od onoga koji traje preko školske godine. Ljetnji je raspust. Takođe, sada su i vanredne okolnosti pandemije. Kako razlikovati ljetnje ponašanje od izbjegavajućeg?

“Najbolje što roditelji mogu da urade je da porede sadašnje ponašanje djeteta sa njegovim osnovnim ponašanjem koje bi imalo u svakodnevici”, kaže Frenk Ginasi, predsjedavajući Zdravstvenog centra RutgersUniversity u Nju Džersiju.

Evo nekoliko pitanja koja će vam pomoći da bolje procjenite svoje dijete: kada ono liježe da spava? Da li se noću često budi? Da li mu je ishrana veoma različita nego što je uobičajeno? Da li je mnogo aktivnije ili mnogo manje aktivno nego inače?

Odgovori na ova pitanja će vam pomoći da bolje procjenite da li na vaše dijete trenutna situacija utiče veoma nepovoljno ili mnogo manje nego što ste mislili.

Dijete izbjegava svoje drugare i stvari u kojima inače uživa
Kod djece koja pate od anksioznosti često postoji “izostanak zadovoljstva” u odnosu na uobičajeno ponašanje.

Djeca su trenutno veoma ograničena kada je u pitanju njihova svakodnevnica. Ali ako je vaše dijete sasvim odustalo od aktivnosti u kojima je inače uživalo ili od prijatelja koje voli, to je već znak anksioznosti.

Potražite ove “crvene zastavice” koje bi vam ukazale na postojanje dubljeg problema koje vaše dijete eventualno ima.

Stalno postavlja ista pitanja
Djeca inače postavljaju puno pitanja o tome šta se dešava sa KOVID-om i kako će on da utiče na njihove živote posle mnogo mjeseci provedenih kod kuće. Ali pitanja tipa zašto se vraćaju u školu posle toliko vremena su stvar dječje radoznalosti.

Ipak, ako dijete stalno ponavlja ista pitanja i traži da ga razuvjerite, ono se vjerovatno bori sa strahovima. Vaš zadatak je da kada počne da se raspituje za to što ga muči, vi pokušate da otkrijete stvarne razloge koji se kriju iza ovih pitanja i pitate ga kako možete da mu pomognete.

Njegova imaginarna igra se promjenila
Dok se igraju, djeca koriste kompleksne ideje i osjećanja. Tako uče o svijetu oko sebe. Dakle, igra vašeg djeteta je odličan način da vi shvatite kako se ono osjeća.

Ako se vaše dijete inače igra čajanke sa svojim lutkama, a sada glumi da se lutke među sobom tuku, to može biti znak da je ono anksiozno. Isto važi i za obrnut proces: ako se dijete ranije prvenstveno igralo mačevima, a sada se igra na mnogo mirniji način, obratite pažnju.

Naravno, možda je samo u pitanju promjena načina igranja. Zato dobro osluškujte svoje dijete i pokušajte da vidite šta izaziva te promene.

I konačno – ohrabrujuće vijesti
KOVID-19 zaista utiče na neku djecu, naročito onu koja su već imala probleme sa mentalnim zdravljem ili žive u porodicama koje su finansijski teško pogođene posljedicama ovog virusa, ako nisu dobijala dovoljno njege ili ako su članovi porodice bili žrtve KOVID-a.

Ali čovjek je i nevjerovatno otporno biće, posebno djeca. Kako tvrdi Ginasi, do sada smo se kroz istoriju susreli sa mnogobrojnim pošastima, ratovima i glađu. Sva ta iskustva su zapisana negdje u našim genima. I zato djeca imaju veliki kapacitet za otpornost prema lošim događajima.

Roditelji će pomoći svojoj djeci da otkriju ovaj svoj resurs tako što će kontrolisati vlastitu anksioznost. Takođe, daće im mogućnost da pričaju o tome šta osjećaju i kakvo je dječje iskustvo ove školske godine koja je nova i drugačija.

Vi kao roditelj prvenstveno treba da pitate jednostavno i otvoreno: “Počinje škola. Šta misliš o tome?” Djeca će vam reći zbog čega su uzbuđena, ali i šta ih frustrira. Između redova pročitaćete i šta je to što vas plaši, a što su ona osjetila. Često je odgovor jednostavan i leži u njima, ali je nekad i u vama.

Izvor: Mreža za izgradnju mira

Veličina fonta