Podrška u vezi s invaliditetom nije medicinsko pitanje.
Piter Limbrik (Peter Limbrick), ekspert za pitanja ranog razvoja djece i osnivač organizacije Tim za djecu (Team Around Children – TAC) autor je serije eseja u kojima se kritički razmatra pitanje podrške za bebe i djecu s invaliditetom i različitim oštećenjima koja mogu uticati na njihov razvoj i učenje. Ideje iznesene u esejima sumirane su u članku čiji prevod vam donosimo u nastavku.
Fraza „rana podrška za djecu i porodicu“ prikladnija je od „intervencija u ranom djetinjstvu (early childhood intervention (ECI)“ budući da je manje nametljiva i više u duhu partnerstva u kome postoji uzajamno poštovanje.
Kad su djetetu potrebne višestruke seanse podrške tokom mjeseci ili godina da bi se razvijalo i učilo, one se ne smiju pružati u bolnicama, na bolničkim odjeljenjima ili klinikama. Umjesto toga, podrška bi trebalo da se pruža u kući ili u obrazovnom okruženju.
Efikasna rana podrškka za djecu i porodicu sastoji se od zdravstvenih i obrazvnih usluga i podrške porodici. Ako su djetetu s invaliditetom potrebni medicinski tretmani, onda ono treba da se liječi u bolnici sa svom drugom djecom (tamo gdje postoji odgovarajuća bolnica).
Na invalidtet se može gledati kao na obrazovni izazov koji zahtijeva podršku profesionalaca sa znanjem o načinima na koji bebe i djeca u ranom uzrastu uče. Podučavanje i učenje koji mogu biti potrebni uključuju veze, kretanje, komunikaciju, svjesnost, spretnost, posmatranje, slušanje, planiranje, povjerenje, samopouzdanje... Ovakva podrška za djecu s invaliditetom nije medicinsko pitanje.
Treba jasnije da procijenimo ulogu pedijatrijskih terapeuta. Moj utisak je da postoji dvostruka uloga: osnovna medicinska uloga tretmana i jednako važna edukativna uloga.
Da bi se izbjegli nepotrebni odlasci u bolnicu, pedijatrijski terapeuti koji se bave podrškom ranom razvoju i učenju treba da rade u porodičnim domovima i/ili u obrazovnim okruženjima (npr. u dječjim centrima i jaslicama).
Vaspitači i učitelji nemaju dovoljno znanja i vještina koje imaju pedijatrijski terapeuti. Pedijatrijski teraputi nemaju znanje i vještine koje imaju vaspitači i učitelji o tome kako bebe i djeca ranog uzrasta uče. Efikasna rana podrška za djecu i porodicu treba da okupi roditelje, vaspitače/učitelje i terapeute da bi se stvarale zajedničke kompetencije.
Izmještanje razvoja i učenja u obrazovno okruženje i oslobađanje bolničkog prostora i vremena može imati i ekonomsku korist, ali ja nijesam ekonomista i ovo ne bi trebalo da bude osnovna smjernica za promjene.
Izvor: Team Around Child
Prevela s engleskog: Anđela Radovanović
