U toku odrastanja, tinejdžeri će prolaziti kroz različite faze ponašanja, pokazivanja emocija i predstavljanja sebe. Dok prolaze kroz ovu fazu odrastanja u kojoj se mozak još uvijek intenzivno razvija i upostavlja se balansirani rad hormona, promjene raspoloženja su česte i normalne.
Česta su odvajanja od porodice, zatvaranja u sobe, izbjegavanja porodičnih aktivnosti, izlasci sa drugarima i vršnjacima i dr.
Ako želite da uvedete novi “kućni red” – to je ok, ali nije važno samo postavljanje granica već i objašnjenje zašto ograničenje postoji, važno je ukazivati na stvari pozitivnim primjerom, pa tako i uspostavljati pozitivne odnose između roditelja i tinejdžera.
Ali, šta da radimo kada je dijete očigledno frustrirano? Ponekad, nezadovoljstvo i frustriracija ometaju redovne aktivnosti i njihovo svakodnevno funkcionisanje. Ovo može da utiče na ishranu, odnose mlade osobe s porodicom i prijateljima, na spavanje i na školske aktivnosti. Ono što je prihvatljivo ponašanje djeteta u nekoj drugoj porodici, vrlo vjerovatno će se razlikovati od vaše. Na vama je da uspostavite dinamiku i ograničenja ponašanja u vašoj.
Možda ćete prepoznati neka od ponašanja koja odskaču od normale:
- Česte su svađe i argumenti s članovima porodice i s prijateljima.
- Česte emocionalne promjene: plakanje ili i žalbe da im se nešto ne dopada iako ne postoji realan razlog za to. Zatim i povlačenje, odustajanje, ili udaranje sebe.
- Odugovlače ili odbijaju da ispune svoje obaveze.
- Usmjeravanje pažnje da nešto „nije fer“ i zahtijevanje da takvo ponašanje prestane. Nestrpljenje i okrivljavanje drugih za greške koje su i sami napravili.
Ovo su sve pokazatelji niske tolerancije na frustracije u periodu adolescencije. U psihologiji se ističe da je niska tolerancija na frustracije snažan nagon da se odbaci nelagodnost bez mnogo razmišljanja. Ona je podjednako česta i kod djece i kod odraslih.
Kod mladih osoba u razvoju, niska tolerancija na frustraciju često zna da bude naznaka nižeg vrijednovanja sebe i pripisivanja sebi dodatnih negativnih osobina.
Ukoliko su pokazatelji ili simptomi frustracije kod tinejdžera trajniji i uporniji i utiču na to kako se oni osjećaju, misle i ponašaju, pokažite da želite da im pomognete, ali budite i spremni da potražite stručnu pomoć.
Kako da pomognete?
- Podstičite zdrave navike u ishrani, bavljenje sportskim aktivnostima i redovnom spavanju i odmoru.
- Slušajte tolerantno i bez prekidanja vaše dijete kada vam priča o svojim problemima.
- Riješite probleme zajedno, tako što ćete ih pitati da li im je potrebna pomoć ili vaša sugestija.
- Pokažite interesovanje za njihove živote i slavite zajednički njihove uspjehe i neuspjehe.
- Provedite što više vremena zajedno, samostalno s djetetom ili s ostatkom porodice.
Izvor: www.porodicnicentar.com
