Osobe s nevidljivim invaliditetom slikale su svoja iskustva samoizolacije u sklopu projekta koji je sprovodio Univerzitet Kardif (Cardiff University).
Istraživači su otkrili da su upečatljive slike koje, između ostalog, oslikavaju čaure i crne pse, tačniji izraz njihovog iskustva više nego što bi bile riječi, kao i da izazivaju veću empatiju kod posmatrača.
Pandemija je mnoge osobe s nevidljivim oštećenjima/invaliditetom ostavila da se nose sa simptomima sami, kaže dr Sofija Gameiro iz Škole psihologije.
Najčešća tema, rekla je ona, bio je „osjećaj izolovanosti i čežnja za ljudskim kontaktom“.
„Ima dana sa strahom i mrakom“
Kristijan Krizostomo (Cristian Crisóstomo) radi na prvim linijama kao doktor. „Živjeti s depresijom i biti zatvoren nije lako“, kaže on. „Neki dani su zaista teški za mene. Ima dana sa strahom i mrakom. Ali moram biti jak“.
„Život se nastavio bez tebe“
Amanda Fransi (Amanda Francey) ima mijalgijski encefalomijelitis (МЕ). „Izolacija je za mene već bila normalna“, rekla je ona. „Zamisli da si jedina osoba u izolaciji dok je čitav svijet ostao otvoren i život se nastavio bez tebe. Svakodnevno si odvojen od svoje porodice i prijatelja. Sad zamisli da se povrh toga osjećaš nevjerovatno slabo, toliko loše da ne možeš podnijeti buku, svjetlost, dodir ili bilo kakav oblik stimulacije. Zamisli da nijesi samo zatvoren u kući, već i u sopstvenom slomljenom tijelu, iz godine u godinu, posmatrajući svoj život kako prolazi, znajući da ograničenja neće biti ukinuta u bližoj budućnosti.“
„Nagle promjene raspoloženja“
Siona Bandari (Siyona Bhandari) je vizuelna umjetnica i njen crtež izražava kako promjene nivoa šećera u krvi mogu izazvati nagle promjene raspoloženja i povećati razdražljivost kod osoba s djabetesom. Stres može otežati kontrolu nad dijabetesom i dovesti do previsokog nivoa šećera u krvi. Izolacija je bila dugoročan period stresa za mnoge ljude.
„U mom srcu postoji nada“
Tri Iva Fitriani (Tri Iva Fitriani) kaže: „Uglavnom se osjećam uznemireno, nesigurno, tužno, ljuto, umorno, prazno, usamljeno, sve to pomiješano. Ali i dalje vjerujem, duboko u mom srcu postoji nada.“
„Zatvoreni u kavezu“
Ahandžit Bisvas (Ahanjit Biswas) koja ima depresiju kaže: „Pošto žena sa slike ne može izaći napolje i uživati u svijetu, ona razmišlja o zalasku sunca, plaži, visokim zgradama. Ovo pokazuje da smo i mi zatvoreni u kavezu, te takođe razmišljamo o spoljašnjem svijetu.“
„Kad izolacija počne slabiti...“
Тumim (Tumim) i Prendergast (Prendergast) kažu: „Ovaj detalj pokazuje kako se mi koji se moramo štititi osjećamo kad izolacija počne slabiti i ima više ljudi koji se vraćaju svojim uobičajenim životima.“
„Začaurena“
Мarija (Maria) kaže: „Više mi se dopada ideja da budem „začaurena“, gdje dobrota i podrška drugih ljudi doprinosi zaštiti najugroženijih. Čaura bude mnogo manje usamljena i punija pozitivnih slika pažnje.“
„Izgledam dobro - ali nijesam“
Usta puna koprive, autorke Matilde Tumim (Matilda Tumim), govore o senzornoj neuropatiji tankih vlakana koja uzrokuje jake bolove. „Posebno je loše tokom izolacije“, kaže ona. „Izgledam dobro - ali nijesam“.
„Zatvorska ćelija“
Moli Robson (Molly Robson) koja ima anksioznost kaže: „Kuća počne da se čini kao zatvorska ćelija, a ne dom, nakon toliko vremena provedenog u njoj, kada ne možeš izaći – kao i puka monotonija svega toga, čini da male stvari izgledaju velike i strašne, a stvari koje su nekada bile uzbudljive sada su dosadne i sive“.
„Rastrzan između odluka“
Ovaj anonimni umjetnik koji ima opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP), osjeća se 'rastrzano između odluka'. „Ruka s upitnicima predstavlja moj OKP koji me 'rastrže' iznutra, 'rastrzan' sam između nametljivih misli o zarazi i neprestanog provjeravanja u sebi da li sam zaista napravio dovoljnu distancu od ljudi. Boravak u zatvorenom takođe čini moj OKP gorim i nije zdrav, te sam rastrzan između ostajanja u zatvorenom i izlaska na otvoreno da vježbam.“
„Režim rasplamsavanja“
Ketrin (Catherine) kaže da je život sa hroničnom bolešću u zatvorenom bio „izuzetno težak“, kako fizički tako i mentalno. „Zamišljam da je moja bolest poput nevidljive opruge koja se čvrsto zaplela kroz čitavo tijelo, svakog trena spremna da se skupi i preleti u režim rasplamsavanja“, kaže ona. „Ovo je predstavljeno velikom siluetom opruge. Ova mala figura sam ja koja vičem da je trenutna situacija s koronavirusom samo još jedna stvar koje je previše.“
Preveo s engleskog: Ognjen Tasić
Izvor: BBC
