Aktuelno

Najnovije vijesti, saopštenja...

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju da namjeste krevet, koji ne peru sudove, koji ne pozajmljuju sami knjige iz biblioteke za lektiru već čekaju da sve to obave njihovi roditelji.
Roditelji, sada već sredovječni ljudi, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red da njihova djeca preuzmu na sebe ispunjavanje obaveza i odgovornost.

Ali, pitanje je kako?

Ne postoji univerzalni recept
Iako bi bilo idealno da dolaskom kod stručnjaka dobijemo recept nakon čije primjene stvari funkcionišu bez problema, to je gotovo nemoguće. Taj “kako“ ne stane u jedan savjet i jednu pilulu koju je dovoljno jednom popiti da bi došlo do promjene. Taj “kako“ se gradi godinama, mnogo prije nego što do problema uopšte dođe.
Ako ste ikada pokušali da promijenite neku svoju naviku koja postoji već godinama, sigurno ste primijetili da to baš i nije jednostavno. Ako već godinama imamo običaj da popijemo kafu prije doručka, trebaće nam neko vrijme da se naviknemo na promjenu gdje ćemo prvo doručkovati a tek zatim popiti kafu. Nije nemoguće, ali isto tako je i prilično nerealno očekivati da ćemo nakon prvog puta odmah usvojiti novi obrazac.

Navike se usvajaju od najranijih godina
Iz navike radimo mnogo stvari: zaključavamo vrata po izlasku iz stana, palimo svijetla na automobilu, zatvaramo vodu kada operemo ruke. Ali isto tako navika je i pospremiti tanjir za sobom, oprati posuđe, namjestiti krevet, brinuti o svojim obavezama. Navika koja se usvaja od najranijih dana. Kako to da onda nemaju svi 15-godišnjaci te navike? Odgovor na to pitanje kriju roditelji koji tih 15 godina sve čine umjesto djece.

To je razumljivo ako su u pitanju roditelji koji su sami imali teško djetinjstvo i stroge roditelje i koji su željeli da svoju djecu oslobode obaveza i dopuste im da uživaju, što oni nikada nisu mogli. Razumljivo je ako su u pitanju roditelji u procesu razvoda braka ili samohrani roditelji koji pokušavaju da smanje stres kod djeteta i pritom čine sve kako bi ono bilo srećno. Međutim, ako dijete godinama nije imalo obaveze, ako nikada nije moralo da pospremi krevet, opere sudove ili pozajmi knjigu za lektiru (nezavisno od razloga), zašto bi ono odjednom to htjelo (ili umjelo) kasnije? Sa sigurnošću se može reći da se nijedno dijete neće samoinicijativno uhvatiti posla u starijem uzrastu ako do tada nije steklo radne navike i ako su do tada roditelji sve radili umjesto njega. Godine same po sebi ne znače ništa ako tokom njih nismo ništa naučili. Drugim riječima, same godine ne garantuju da će na primjer 20-godišnjak znati da opere sudove a 10-godišnjak neće. To zavisi od njegovog prethodnog iskustva iskustva i stava roditelja.

Navedite dijete da od malena oponaša ono što i vi radite – dajte mu minijaturnu verziju metle ili da slaže majice u ormar. Umije li dijete od tri godine da pomete pod? Ne. Je li to isto dijete dobro složilo posuđe u mašinu za pranje? Nije. Jesu li majice u ormaru bile dobro složene? Nisu. Ali to i nije poenta. Cilj roditelja nije da dijete odradi posao umjesto njega; cilj je da dijete putem igre i druženje stekne radne navike koje nije moguće usaditi na brzinu i odjednom. Za to je potreban dobar primjer odraslih, i vrijeme.

Nikada nije kasno
Nikada nije prerano (a ni prekasno) da se bavimo djetetom i naučimo ga svemu što želimo da usvoji. Dok će nam u mlađem uzrastu biti jednostavnije (dijete će vjerovatno sa zadovoljstvom i ponosom učiti kako se slaže krevet i radovati se malim ritualima čišćenja, kuvanja i slično), u starijem uzrastu se stvari malo komplikuju. Da bi podstakli adolescenta da se osamostali, potrebno je osluškivati šta je njemu važno, kakav je njegov tempo. Na primjer, ako znamo da je naše dijete vrlo motivisano da se jednog dana odseli od nas, tada mu i obaveze kao što su kuvanje i pospremanje možemo predstaviti kao nešto u čemu će jednog dana uživati u sopstvenom domu. Dalje, čišćenje može da bude i zabavno ako dozvolimo našem adolescentu da pojača muziku i usisava u ritmu omiljene pjesme. Naravno da se stvari neće promijeniti preko noći i da ih neće prihvatiti s oduševljenjem – ali, ništa se ne usvaja preko noći.

Ne postoje greške – samo povratne informacije koje dobijamo od okoline. Iskoristite svoju djecu i njihove godine kao povratnu informaciju koja će im dati odgovor na pitanje na koji način ne treba postupati dalje.

Izvor: www.mojpedijatar.co.rs

Veličina fonta