Svom djetetu možete pomoći tako što ćete ga naučiti da je potrebno razgovarati o svim pozitivnim i negativnim stvarima koje mu se događaju svaki dan. Važno je da dijete zna da uvijek može da vam se povjeri i da ga nećete osuđivati.
Identifikujte i definišite svoje najčešće emocije. Izaberite tri jednostavne emocije, na primjer. sreća, tuga, iznenađenost.
Pred svojim djetetom recite šta osjećate i zašto se tako osjećate. Pokušajte da ga na neutralan način informišete o negativnoj ili pozitivnoj emociji. Na primjer. za osjećaj sreće možete uzeti nedjeljni ručak kada ste svi na okupu.
Pokušajte da pogodite šta vaše dijete osjeća. Koristite rečenice kao što su Oh, izgledaš jako tužno ili Sigurno si ponosan na to! Ako dijete ima želje i strpljenja za razgovor, možete dodati rečenicu koja objašnjava njegovu emociju. Na ovaj način će početi da primjećuje da svaki postupak ima svoje posljedice.
Nakon što ostvarite uspješnu komunikaciju s djetetom i ono počne da opisuje svoje emocije iz dana u dan, nakon par nedjelja pitajte ga kako se osjeća u vezi s nekim događajem. Na primjer: Da li te je uplašila iznenadna grmljavina? Cilj je podržavanje korišćenja emocionalnog vokabulara, kojim podstičete razumijevanje, empatiju i komunikaciju u porodici.
Izvor: www.kidsinfo.ba
