Slika o sebi i svijetu stvara se već u najranijim godinama. Većinu odgovora na pitanja poput „Kakva sam ja?“, „Koje su moje mogućnosti?“, „Je li svijet sigurno mjesto?“, „Kakvi su ljudi koji žive u njemu?“ djeca formiraju do 12. godine života.
Nisko samopouzdanje nam govori o tome da dijete ima lošu sliku o sebi, a to može uticati na njegovo zadovoljstvo životom. U raznim situacijama koje će se kasnije u životu događati djetetu, loša slika o sebi može te situacije dodatno otežati, bilo da se radi o polasku u školu, polaganju ispita, upoznavanju s novim ljudima ili razgovoru za posao.
Ovo su samo neki od znakova koji mogu upućivati na to da dijete ima lošu sliku o sebi:
- pretjerana kritičnost
- potreba da se svidi i ugodi drugima
- neadekvatno izražavanje svojih želja i potreba
- izraženi perfekcionizam
- strah od neuspjeha ili izražena potreba za pobjeđivanjem
- privlačenje pažnje neodgovarajućim ponašanjem (agresivnost, zadirkivanje)
- pretjerana povučenost
- pretjerana hvalisavost
Adekvatne reakcije roditelja
Prvo pravilo je ne raditi ništa što dijete može samo napraviti. Iako roditelji iz ljubavi i brižnosti žele pomoći i olakšati svom djetetu upravo im takva ''pomoć'' može uveliko otežati jer se može dogoditi da roditelji, nenamjerno i suptilno šalju poruku sumnje u njih. Naravno, u situacijama koje su preveliki izazov za dijete važno je pružiti mu potrebnu pomoć i podršku.
Postavljanje granica u vaspitanju pomaže djetetu razviti osjećaj sigurnosti u svijet koji ga okružuje, a posljedično osnažuje i sliku koje dijete ima o sebi. Iako se zahtjevi poput pospremanja igračaka, obuće i odjeće, pisanja domaćih zadataka ili čekanja na svoj red djeci baš i neće puno svidjeti, roditelji time poručuju da imaju povjerenje.
Osjećaj nesigurnosti kod djeteta budi neugodne emocije poput straha, nepovjerenja pa čak i ljutnje koje onda otežavaju svakodnevicu cijeloj porodici.
S jedne strane pružanje razumijevanja za djetetove pokušaje i greške, a s druge strane pružanje jasne strukture i učenje odgovornosti roditelji djetetu omogućavaju zdrav razvoj slike o sebi gdje dijete prihvata svoje uspjehe, ali i svoje greške kao normalan dio života.
