Razgovarajte sa djecom i naučite ih kako da se ophode prema osobama s invaliditetom bez straha i sažaljenja.
Sigurni smo da ste se već uveliko susreli sa situacijom da vaše dijete upire prst ka osobi koja koristi kolica i počinje naglas da postavlja razna pitanja. Nema ko se nije zbunio i posramio zbog tih dječjih komentara, iz straha da će se osoba s invaliditetom uvrijediti.
Ipak, sa djecom uvijek možete razgovarati.
U predškolskom periodu zaista možete pričati sa djecom i objasniti im o čemu se radi. Kada dijete počne da komentariše nekoga ko je korisnik kolica ili ko koristi neku drugu vrstu pomagala možete reći: "Zar nije kul? On ili ona se ovako kreće svaki dan."
Ako dijete počne da postavlja dodatna pitanja, objasnite im da ne treba tako da posmatraju ljude generalno. U zavisnosti od toga gdje se nalazite, ali i sa kim, možda bi i ta osoba s invaliditetom mogla da proćaska sa vašim djetetom. Vrlo brzo će dijete početi da priča o svojim igračkama, i odnos će se pretvoriti u jedan sasvim uobičajen i normalan razgovor.
Sa djecom školskog uzrasta treba da počnete da razgovarate o granicama prilikom pristupa drugim ljudima. Pitajte dijete kako oni žele da se ljudi ponašaju prema njemu, pa objasnite da i on/ona treba tako da se ponaša prema svima, bez obzira imali invaliditet ili ne.
Možete pričati sa djetetom da postoje ljudi koji se kreću na drugačiji način i da je to sasvim u redu.
Važno je istaći jedno - izbjegavajte da govorite za ljude s invaliditetom kao posebne, nevjerovatne, osim ukoliko zaista jesu uradili nešto nevjerovatno.
Nemojte im govoriti ni rečenice da će bog izliječiti osobe s invaliditetom, jer se na taj način djetetu daje slika invaliditeta kao nečeg što je potrebno popravljati, umjesto prihvatiti. Ne treba invaliditeta da se plaše, već da ga prihvate kao nešto sasvim u redu i normalno.
Važan je način na koji mi govorimo o drugima, jer je važno da promijenimo stereotipe i predrasude.
Školarci će vrlo često imati prilike da čuju pogrdne riječi i njima nazivaju osobe s invaliditetom. Najvažnije je da ih naučite da na taj način ne govore, jer mogu povrijediti i nanijeti bol. Podstičite ih da misle na to kako se druge osobe osjećaju.
Sa starijim školarcima mnogo je važno razgovarati o diskriminaciji, naročito ukoliko u školi postoji neko dijete s invaliditetom.
Koliko god im bilo čudno što osobe s invalidtetom ne mogu da se bave određenim sportovima, važno je da im ukažemo na to da ti ljudi takođe vode zdrave, normalne živote, samo na malo drugačiji način.
Najvažnije od svega jeste da ohrabrite dijete da se prema drugim ljudima ponaša uz puno poštovanje i ljubaznost, bez straha i sažaljenja.
Izvor: www.yumama.com
