Sposobnost empatije djeci olakšava povezivanje s drugima, pomaže im u stvaranju i očuvanju prijateljstava te u prosocijalnom ponašanju – sarađivanju, dijeljenju i pomaganju drugima.
Prvi znakovi empatije javljaju se već u najranijem djetinjstvu. Tako možemo primijetiti da beba zaplače kada čuje plač druge bebe, da dvogodišnjak daje svoju igračku drugom djetetu koje plače i sl. Tokom ranog djetinjstva se kod djece postupno razvija sposobnost uživljavanja u tuđu poziciju te s godinama sve više mogu razumjeti perspektivu drugih, odnosno da drugi imaju vlastite osjećaje, različite od njihovih. Dok djeca školskog uzrasta kod sebe, ali i kod drugih ljudi prepoznaju sve više emocija pa tako i lakše empatiziraju. Osim sa godinama, empatija je povezana i s temperamentom djeteta. Tako će djeca koja su asertivna, društvena i dobra u regulaciji svojih emocija biti sklonija empatizirati, pomoći i utješiti druge. Sposobnost stavljanja u "tuđe cipele" može jako varirati među djecom isteog uzrasta. Tako djeca sa slabijim socijalnim vještinama i agresivnijim načinom reagovanja mogu imati prepreke u razumjevanju tuđe perspektive, ne osjećaju krivicu kada povrijede druge te mogu loše postupati prema djeci i odraslima. Važno je znati da se empatija razvija tokom cijelog života i da se na nju može uticati vaspitanjem.
Kako podsticati razvoj empatije kod djece?
- Reflektovanje djetetovih osjećaja. Podrazumjevanje to da roditelj svojim riječima, tonom glasa, gestovima i izrazima lica djetetu pokazuje da je razumjelo kako se dijete osjeća. Tako npr. kada je dijete tužno, važno je da prije nego li roditelj krene umirivati dijete pokaže da empatizira s njim kroz tužni izraz lica i ton glasa govoreći npr.: "Vidim da si tužan." Dijete tako na roditelju može iščitati svoje emocionalno stanje i osjetiti razumijevanje, što je vrlo važno za djetetov emocionalni razvoj uopšteno, a time i razvoj empatije.
- Prepoznavanjem emocija kod drugih. U svakodnevnim situacijama možete dijete pitati što misli kako se druga osoba osjeća. To možete vježbati u situacijama kada Vam dijete na primjer priča o sukobu s drugim djetetom iz vrtića, dok gledate crtać ili čitate priču. Osim toga, možete napraviti i igru pogađanja tuđih osjećanja dok ste u parku i sl. Da bi djeca mogla prepoznavati emocije drugih, važno je da mogu imenovati i izraziti i vlastite emocije.
- Pomozite djetetu da se uživi u emocionalno stanje druge osobe. Skupa s njim prisjetite se neke slične situacije koja se njemu dogodila te ga pitajte kako se tada osjećao. Ili mu opisujući detalje neke situacije pomozite da proba zamisliti kako bi njemu bilo da se on nalazi u takvoj situaciji. Možete ga pitati i "Kako može pomoći tom djetetu/liku iz crtića? Što bi njemu pomoglo u toj situaciji?". Takođe podstičite njegovo razumijevanje da se različite osobe u istoj situaciji mogu osjećati drugačije. Možete uzeti primjer iz porodice i djetetu ukazati na to kako njega možda ljuti nešto što ne ljuti njegovog brata ili seku te uporediti to s tim da svako od nas ima različitu boju očiju, kose i sl.
- Istaknite mu kako se drugi osjećaju zbog njegovog ponašanja. Ponekad odrasli traže dijete da se ispriča kad povrijedi drugu osobu. Ali ako ga se pri tome nije podstaknulo da razumije kako se ta osoba osjećala i koje posljedice je njegovo ponašanje imalo na druge, može se postići kontraefekt.
- Pokažite da je empatija sposobnost koju cijenite. Pokažite djetetu da ste primijetili njegova empatična ponašanja ("Primijetio si da je braco tužan pa si ga zagrlio.") te empatična ponašanja drugih ("Volim kod svoje prijateljice Martine što me razumije.").
- Budite primjer svojoj djeci. Pokazalo se da na empatiju kod djece utiče i posmatranje kako roditelji reaguju na osjećaje drugih. Jeste li i sami obzirni prema drugima? Reagujete li empatično na djetetova osjećanja? Posmatrajući druge odrasle kako empatiziraju, djeca uče o empatiji. S druge strane, važno je i da dijete ima priliku vidjeti da njegove potrebe nisu uvijek na prvom mjestu već da i roditelji i drugi članovi porodice imaju svoje potrebe. Ako roditelj uvijek stavlja potrebe djece ispred svojih potreba, može kod djeteta stvoriti lažno očekivanje da će to raditi i drugi i da su samo njegove potrebe bitne, čime izostaje razvijanje sposobnosti prepoznavanja i uvažavanja potreba i osjećaja drugih.
- Uzmite u obzir uobičajene razvojne faze djece poput predškolskog uzrasta gdje djeca tek usvajaju tu sposobnost i adolescencije gdje djeca počinju biti izrazito orijentisani na sami sebe te je moguće da imaju nedostatak empatije prema članovima porodice. To ne znači da roditelji tada ne trebaju podsticati razvoj empatije kod djece već da imaju strpljenja i ne doživljavaju dijete "sebičnom osobom".
Izvor: https://www.roditelji.hr/
