Bacila sam igračke svoje djece. Ja to nazivam minimalizmom, a vjerujte mi, djeca su toliko naučila u tom procesu, da sam ja sada ponosna upravo na svoj minimalizam.
Dok se moja djeca igraju, ja se stisnem u jednu od milion šarenih dječijih stolica i ispijam kafu.
Samo posmatram, slušam. Dok se prepuštam kafi, vidim djecu različitih uzrasta i oblika, kako dolaze i odlaze.
Ali jedna stvar je konstantna. Više puta čujem isto pitanje “Šta ćemo kupiti danas?” To se čini kao jedan bezopasan zahtjev ili želja. Uostalom, šta je još jedna nova igračka?
Zašto sam se riješila igračaka? Oslobodila sam se igračaka jer sam se plašila budućnosti u vidu Lego kockica koje su mi se stalno lijepile za noge. Bojala sam se da ću se pretvoriti u onu mamu koja svakodnevno vrišti na svoju djecu da spremaju igračke iza sebe.
Bojala sam se da ću imati djecu, koja svaki put kad odemo negdje, žele da imaju i da im kupim svaku igračku koju pogledaju. Najviše od svega, riješila sam se igračaka jer sam znala koliko će moja djeca dobiti u tom procesu – nisam se ni najmanje brinula da će im faliti ta gomila igračaka. Jer znam da djeca uče kroz igru.
Ž
Ako djeca uče kroz igru onda je to posao djetinjstva. Ako djeca uče kroz igru onda je njihov prostor za igranje, de facto, okruženje za rad i učenje. Kao mama šefica, važno je da svojoj djeci pružim najbolje okruženje za rad – minimalizam igračaka je upravo to i učinio.
Počeli smo koristiti minimalan broj igračaka u našoj kući i nikad se nismo osvrnuli unazad. Smanjivanjem broja igračaka, moja djeca su stekla sljedeće:
Kreativnost i sposobnost za inovacije
Nekad je jedan mali dječak imao komplet odjeće super heroja: Batman, Superman, Spiderman i Ironman. Pravi srećnik, zar ne? Zatim je tu bio još jedan dječak, koji je imao samo posteljinu. Zavezao bi je za vrat i pravio se da je sve i jedan od ovih spomenutih superheroja. Kada bi završio, pretvorio bi čaešav u ćebe, zatim u zavjesu za svoju lutkarsku predstavu. Imati manje igračaka je povezano sa više kreativnosti i inovativnosti. To su osobine koje želimo da njegujemo u našoj djeci.
Nesebičnost
Da li mislite da su ljudi kroz svoju evoluciju znali da dijele? Ne. Mislite li da su pećinski ljudi dijelili hranu. Dijeljenje je društveno ponašanje koje se razvilo kao sredstvo za održavanje mira. Ne dolazi prirodno, zato se mora vježbati i učiti. Kada živite sa nekoliko igračaka, djeca su primorana da pomjeraju granice i ruše ograničenja i time češće koriste ovu važnu društvenu vještinu.
Nezavisnost u igranju
Kad djeca imaju manje igračaka, više su samostalni. Kad imate manje pažljivo odabranih igračaka, djeca mogu lako da pronađu one koje su im potrebne. To znači da sami mogu izvaditi igračke i vratiti ih na mjesto. Nema više “dosadno mi je” ili “kako se s ovim igra?”. Opcije su tu i dostupne su, što postavlja djeci pozornicu i dovoljno je samo da zarone, uključe se u igru i razmisle van okvira o novim načinima korištenja igračaka koje imaju.
Manje stresa
Nered stvara stres. Ako ja ne uspijevam da održim igračke urednim i organizujem ih, kako mogu očekivati da mala djeca ispune taj cilj? “Idi i skloni svoje igračke” je čest zahtjev koji roditelji tako olako postavljaju svojoj djeci, ali to baš i nije lako. Jer gdje skloniti sve te stvari? Postoji nešto umirujuće u svemu što ima svoje mjesto.
Pametno kupuju
Kad kupujem džemper, ja dosta razmisljam o njemu. Koliko dugo ću ga nositi? Koliko dugo će mi odgovarati? Da li je dobar kvalitet? U svijetu online kupovine bilo šta možete kupiti samo jednim klikom, zato želim da i moja djeca nauče da se vode tim pitanjima. Igračke ne bi trebalo da budu impulsivna kupovina. Igračke bi trebalo da budu predmeti koji su veoma cijenjeni i koji imaju važno mjesto u kući i u životu djece.
Imaju srećnu mamu
Vidim da se sve ove vrijednosti razvijaju kod moje djece. Kreativniji su, samostalniji, više dijele i više razmišljaju. Ako vam ovo zvuči kao recept za srećniju mamu, e pa u pravu ste. Istina je. Naša lična sreća utiče na našu djecu i sveukupno na porodicu. Sve počinje od nas! I da, one kutije za igračke… šta se to sve skriva duboko u njima? Smanjivanjem broja igračaka u kući pomoći ćete svojoj djeci da rastu i razvijaju vještine. A ko od vas može da odoli tom iskustvu?
Izvor: http://lolamagazin.com/
