Međunarodna alijansa osoba s invaliditetom (International Disability Alliance – IDA) izradila je publikaciju s preporukama za unaprjeđenje obrazovnih sistema širom svijeta kako bi odgovorili na potrebe osoba s invaliditetom.
U nastavku teksta vam predstavljamo ključne preporuke za vlade i organizacije civilnog društva.
Za dostizanje 4. Cilja održivog razvoja – obezbjeđivanje inkluzivnog, ravnopravnog i kvalitetnog obrazovanja i promocija cjeloživotnih mogućnosti za učenje za sve, u skladu s Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom, imperativ je usaglasiti jednako razumijevanje pojma inkluzivno obrazovanje.
U vezi s ovim, IDA je pozdravila UNESCO 2020 Globalni monitoring izvještaj o obrazovanju (Global Education Monitor Report (GEMR)), u kome se ističe da razlike među učenicima nijesu problem, nego mogućnost i podržala je njegovih deset ključnih preporuka. Specifično, govoreći kao autoritativni glas pokreta za prava osoba s invaliditetom na svjetskom nivou, IDA promoviše sljedeći važan ideal:
U inkluzivnom obrazovnom sistemu svi učenici s invaliditetom i učenici bez invaliditeta uče zajedno u razredima u redovnim školama. Oni dobijaju podršku koja im je potrebna, od predškolskog, osnovnoškolskog, srednjeg, tercijarnog i stručnog obrazovanja, u inkluzivnim i pristupačnim školama. Neki učenici, bez obzira na to imaju li invaliditet ili ne, mogu odabrati učenje u školama izvan njihovih lokalnih zajednica da bi imali korist od kvalitetnih bilingvalnih škola na znakovnom jeziku, da bi stekli specifična znanja i vještine ili dobili specifičnu podršku koja nije dostupna u javnim školama u njihovim lokalnim zajednicama. Ovo okruženje mora biti inkluzivno okruženje.
Inkluzivni obrazovni sistem je usmjeren na podsticanje pravednosti, kvaliteta i inkluzije. Inkluzivno obrazovanje je način u kome svaki učenik, bez obzira na njegove mogućnosti, identitet ili porijeklo ima pristup i učestvuje u kvalitetnom obrazovanju na ravnopravnoj osnovi. IDA ima viziju inkluzivnog obrazovanja koje nije kompatibilno sa sistemom obrazovanja zasnovanim na segregaciji. Dakle, specijalne škole i druga okruženja kojima se vrši segregacija treba progresivno da se ugase, dok bi ključni ljudski resursi i znanja trebalo da se transformišu u servise podrške za inkluziju. Škole za djecu i mlade s oštećenjem sluha, zbog njihovog značaja za ovladavanje jezičkim vještinama, trebalo bi podstaći da postanu inkluzivne bilingvalne škole na znakovnom jeziku. U istom ovom duhu, škole za djecu s oštećenjem vida, zbog ovladavanja vještinama čitanja i pisanja, treba da budu razmatrane kao kratkoročno i dugoročno instruktivno okruženje i trebaju se podržati da postanu inkluzivne kroz društveni angažman i interakciju.
Obnovljena posvećenost inkluzivnom obrazovanju i Cilju 4 održivog razvoja zahtijeva udružene napore svih aktera koji govore jednim glasom. Dolje navedene preporuke su one koje IDA smatra osnovnim i hitnim da bi se primjenjivalo inkluzivno obrazovanje za sve koji uče, uključujući djecu i mlade s invaliditetom.
PREPORUKE ZA VLADE
- Bez obzira na to da li su javne ili privatne, rad svih obrazovnih ustanova mora biti regulisan od strane ministarstva prosvjete ili relevantnih ministarstava, za inkluzivno stručno obrazovanje, rani razvoj djeteta i cjeloživotno učenje.
- Politike nediskriminacije, nultog odbijanja (Zero Rejection policies) i razumna prilagođavanja – na način na koji su definisane u Konvenciji UN o pravima OSI – moraju biti podržane u cijeloj zemlji i na svim nivoima sistema.
- Značajna ulaganja (ljudskih resursa, društvena i finansijska) moraju se napraviti u sljedećim oblastima:
a) angažovanje i obuka kvalifikovanog nastavnog osoblja, uključujući učitelje/nastavnike s invaliditetom, koji mogu pružiti inkluzivno i kvalitetno učenje za sve učenike;
b) obezbjeđivanje pristupačnosti svih obrazovnih ustanova, nastavnog materijala, nastavnih i vannastavnih aktivnosti;
c) obezbjeđivanje asistivnih proizvoda i tehnologija i obuka za njihovo korišćenje;
d) obezbjeđivanje servisa podrške na svim nivoima, uključujući angažovanje roditelja i zajednice, da podrže škole u pružanju kvalitetnog i inkluzivnog učenja za sve. - Obuka nastavnog osoblja i reforme nastavnih planova i programa treba da prate principe univerzalnog dizajna za učenje, uključujući jednak pristup i učešće u učenju i ocjenjivanju. Ministarstva prosvjete treba da se angažuju u planiranju, dizajnu i sprovođenju jedinstvenog, fleksibilnog kurikuluma na nacionalnom nivou, koji prepoznaje specifičnosti države i podržava individualizovani pristup prilagođen svrsi.
- Različiti jezici – uključujući nacionalne znakovne jezike i taktilne znakovne jezike, kao i različiti načini komunikacije treba da se koriste u sistemu (uz angažovanje nastavnog osoblja koje njima vlada).
- Podaci treba da se prikupljaju kontinuirano, da budu što je više moguće razvrstani po vrsti invaliditeta i analizirani na način da obezbijede odgovarajući monitoring i obezbjeđivanje resursa za inkluzivno i ravnopravno kvalitetno obrazovanje.
- U decentralizovanim sistemima, treba osigurati konzistentan set pravilnika, mehanizama za procjenu odgovornosti i planiranje resursa za inkluzivno obrazovanje na različitim nivoima upravljanja.
- Zajednice, porodice, roditelji i učenici treba da budu aktivni učesnici procesu praćenja i evaluacije. Obrazovna reforma koja uzima u obzir ravnopravno učešće zahtijeva aktivno angažovanje vlasti i profesionalaca na nivou zajednice, da bi se odredile snage svake zajednice i njihovi prioriteti. Aktivno konsultovanje sa zajednicom, porodicama i roditeljima je ključno za plodonosnu realizaciju Cilja 4 održivog razvoja.
PREPORUKE ZA CIVILNO DRUŠTVO
- Organizacije osoba s invaliditetom (OOSI) i organizacije za osobe s invaliditetom treba da preuzmu nove uloge u društvu, školi i sistemu i da postanu savjetinici, profesionalni eksperti za pojedine vrste invaliditeta i na taj način postanu mentori i uzori za djecu i mlade s invaliditetom. Sve OOSI i organizacije za osobe s invaliditetom imaju ulogu u razvoju politika, savjetovanju u vezi s pristupačnošću, efikansom sprovođenju politika, obuci nastavnog osoblja, podršci za roditelje, pružanju psihosocijalne podrške itd. Osobe s invaliditetom i njihove porodice su najbolji savjetnici za transformaciju sistema koja djecu i mlade s invaliditetom i težnje iz Konvencije stavlja u srž reforme.
- Donatori i eksterni izvori finansiranja međunarodnih NVO usklađeni su s Ciljem 4 održivog razvoja i Konvencijom na način da su njihova sredstva na raspolaganju za obezbjeđivanje inkluzivnog obrazovanja. Dodatno, vlade treba da osiguraju da sve međunarodne NVO imaju mogućnost za aktivno i kvalitetno angažovanje u reformama, ali i da nastave da budu lideri u pružanju adekvatnih i inkluzivnih usluga. Sve ove organizacije treba da daju doprinos kreiranju i primjeni inkluzivnih obrazovnih sistema.
Izvor: Međunarodna alijansa osoba s invaliditetom
Prevod: Anđela Radovanović
