Od zatvaranja škola i kućne izolacije do zabrane putovanja, zemlje i opštine pojačavaju napore kako bi se usporilo širenje novog koronavirusa, COVID-19. Za obrazovanje, međutim, posljedice su rezultirale rekordnim brojem djece, mladih i odraslih koji ne pohađaju škole i univerzitete.
UNESCO procjenjuje da je od 31. marta 185 zemalja zatvorilo škole u cijeloj državi, što direktno utiče na 1,5 milijardi djece i omladine (pogledajte mapuzatvorenih škola usljedCOVID-19). Jedanaest zemalja je uvelo lokalizovano zatvaranje škola.
U narednim nedjeljama, ovo će dovesti do velikog izazova kada je riječ o jednakosti: kako će se najranjiviji učenici snaći kada su škole zatvorene?
Razumijevanje rizika zatvaranja škola za najugroženije
Zatvaranje škola usljed brzine širenja ovog virusazdravstvene vlasti širom svijeta smatraju neophodnim, kako bi usporile širenje i ublažile efekte na zdravstvene sisteme koji se ne bi mogli nositi s potencijalno velikim brojem kritično bolesnih pacijenata. U nekim slučajevima, izolacija postaje ne samo akt građanske solidarnosti, već i imperativna mjera zaštite javnog zdravlja.
Međutim, izolacija i zatvorene škole često imaju dugoročne posljedice, naročito za najugroženije i marginalizovane pojedince, uvećavajući već postojeće razlike unutar obrazovnog sistema. Pored propuštenih prilika za učenje, mnoga djece i mladih gube pristup zdravim obrocima i izloženi su ekonomskom i socijalnom stresu.
Planiranje zatvaranja škola s pažnjom na jednakost
Važno je uzeti u obzir rizik pogoršanja nejednakosti, a ovo su lekcije koje već postoje iz globalne krize COVID-19:
1. Riješiti digitalnu nejednakost
Kako mnogi školski sistemi sada nude onlajn modalitete učenja dok su škole zatvorene, neophodno je riješiti digitalnu nejednakost kako bi oni napredovali. Ovo uključuje pitanja u vezi s pristupom, spremnošću nastavnika, kao i komunikacijom između porodica i škola. Prije i poslije zatvaranja škola, javno-privatna partnerstva mogu obezbijediti da svi učenici imaju pristup informacionoj tehnologiji ili radio i televizijskim modalitetima koji su takođe relevantni u nekim slučajevima i koji se uspješno koriste u kriznim situacijama.
Obuka nastavnika za upotrebu sistema digitalnog učenja i onlajn pedagogije prije krize je neophodna kako bi postigli odgovarajući prelaz na modalitet onlajn učenja tokom krize. Međutim, za nastavnike koji su se našli na nepoznatom terenu, mogao bi se organizovati sažeti livestream (lajvstrim) kurs. Uspostavljanje komunikacije između nastavnika i roditelja prije krize i njeno održavanje dok djeca uče od kuće takođe je neophodno kao podrška djeci koja su u najvećem riziku.
2. Obezbijediti zdravu ishranu izvan škola
Rješenja za učenike koji zavise od školskih obroka su takođe važna. U UNESCO blogu koji govori o pristupima različitih zemalja nude se brojni pristupi. Strategije mogu uključivati mobilizaciju školskih autobusa za isporuku školskih obroka, kao i partnerstva sa službama za dostavu hrane. Rad s tijelima nadležnim za obroke i ishranu kako bi pružili svakodnevne pripremljene obroke koji se mogu isporučiti prevoznim sredstvom ili preuzimanjem na šalterima je inventivno rješenje koje se trenutno koristi u San Dijegu, SAD.
3. Planiranje inkluzivnog rješenja za učenje
Obrazovne vlasti moraju takođe posebno voditi računa pri planiranju u odnosu na različite potrebe svih učenika tokom doba kad su škole zatvorene. Ovo je najvažnije za učenike s invaliditetom, čije samostalno učenje na daljinu može predstavljati problem. U ovakvim slučajevima, poželjno je održavanje minimalne mogućnosti za učenje u učionicama u malim grupama učenika s invaliditetom. Omogućavanje direktnog individualnog onlajn učenja s dnevnim provjerama kod nastavnika i video-konferencijama s ostalim učenicima takođe može biti neophodno, kao i snabdijevanje roditelja potrebnim materijalom u slučaju da oni dijelom preuzmu ulogu nastavnika.
UNESCO-ova podrška vladama za sprovođenje zatvaranja škola
UNESCO pruža smjernice za podršku obrazovnim sistemima tokom ove krize tokom kretanja od tradicionalnog učenja prema digitalnom, i pruža besplatni digitalni obrazovni materijal i riznicu nacionalnih platformi za učenje dizajniranih da isprate kontinuitet nastavnog plana i programa. Za više informacija o UNESCO-vom odgovoru na COVID-19 krizu kliknite ovdje.
Putem svog Međunarodnog instituta za planiranje obrazovanja (IIEP), on takođe obezbjeđuje tehničku saradnju za planiranje kriznih pitanja obrazovnim vlastima. Ovo može pomoći u rješavanju svih izazova u vezi s pravičnim pružanjem obrazovanja tokom krize. Ovakvo planiranje ne samo da pomaže spašavanju života – ono može umanjiti troškove oporavka, ako obrazovni zvaničnici i partneri predvide rizike i unaprijed djeluju.
Međutim, takvo planiranje se ne smije zaustaviti na kratkoročnim rješenjima. Potrebno je krenuti ka sistematskoj praksi prevencije i spremnosti na krizu. Za školske sisteme ovo ne ubraja samo odgovore na svakodnevne izazove, već i na preventivni rad, predviđanje, ublažavanje i oporavak od krize u obrazovanju i pomoću njega.
Izvor: UNESCO
Prevod: Ognjen Tasić
