Djeca različitog uzrasta imaju različite reakcije na nove situacije, nove ljude, nov prostor.
Pored toga što dijete mijenja prostor u kojem provodi veći dio dana, ono se tu susreće možda i po prvi put s više nepoznatih odraslih osoba, koje su za njega stranici, pa ne čudi što su djeca često uplašena,
plaču, histerišu i na druge načine pokušavaju da pobjegnu odatle.
Pravila ponašanja, dnevni red, spavanje u određeno vrijeme, sve ovo su stvari i situacije koje su djetetu nametnute i koje ono u procesu privikavanja mora da prihvati.
Nije lako ni djeci, ali ni roditeljima jer oni često ostaju zabrinuti kad ostave svoju mališane uplakane, razdražljive i nezadovoljne.
Priprema djeteta za vrtić na vrijeme
Objasnite djetetu šta ga u vrtiću očekuje, ali budite realni, ne lažite dijete već mu predočite ko je vaspitač, šta se u vrtiću radi i obavezno mu napomenite da ćete doći po njega.
Iako mala djeca nemaju predstavu o tome koliko je vremena prošlo, nije dobro lagati dijete i reći mu da ćete brzo doći, već mu kažite istinu. Pokušajte da mu objasnite da ćete recimo doći posle ručka, ili poslije spavanja.
Tako će dijete moći da se opusti i da čeka to vrijeme, a ne da svakog momenta očekuje vas na vratima. Uključivanjem čitave primarne porodice u proces adaptacije djeteta na kolektiv je često od velikog značaja. Da biste dijete pripremili na razdvajanje savjetuje se da:
Ostavite dijete na čuvanje ukućanima na nekoliko sati da biste vidjeli njegovu reakciju i da dijete bar na kratko bude samo s drugim odraslim osobama,
Ostavite dijete da se samo igra s drugom djecom u odvojenoj sobi uz vaš neprimjetan nadzor,
Stimulišite dijete da samo radi neke stvari shodno svom uzrastu, da spakuje stvari u ranac kad izlazite napolje, da obuje patikice ili patofnice samo, da se obuče.
Ne govorite loše o vrtiću ili vaspitačima
Razgovor s djetetom prije nego što krene u kolektiv je od velikog značaja. Ono što je bitno je da se djetetu vrtić predstavi kao lijepo mjesto, kao mjesto u kojem će se igrati, družiti i učiti nove stvari.
Najveća i najčešća greška roditelja je u tome što djecu plaše vrtićem ili vaspitačicama, pa im govore negativne stvari. Tada se kod djeteta stvara negativan stav i ono počinje da shvata vrtić kao mjesto gdje će mu se desiti nešto loše. Kod takve djece privikavanje može da traje i po nekoliko mjeseci jer dijete već ima formiranu odbojnost prema svemu što ima veze s vrtićem.
Postepeno povećavajte dužinu boravka u vrtiću
Period koji je neophodan da bi se dijete naviklo na boravak u predškolskoj ustanovi je različit od djeteta do djeteta. Na to utiču mnogobrojni faktori, od onih koji se tiču odnosa u porodici, koliko je dijete zavisno od majke, da li se ranije odvajalo od majke, kakvog je dijete temperamenta ili koliko je dijete staro. Prosječno vrijeme za koje se dijete najčešće adaptira je period između dvije i tri nedelje. Mada, svako dijete je slučaj za sebe. Neka djeca veoma lako prihvate novu okolinu, ali ima i onih koji na sve načine pokušavaju da izbjegnu odlazak u vrtić.
Manja djeca obično svoje nezadovoljstvo ispoljavaju kroz intenzivan plač, vrištanje, bacanje po podu ili pak odbijaju hranu i vodu, neće da spavaju. Starija djeca su sklona da odglume da ih nešto boli, da im nije dobro ili da im se još spava kako bi ih roditelji ostavili kod kuće.
Ono što je bitno, jeste da dijete ne treba odmah ostaviti prvih dana cio dan u boravku. Djetetu će to biti predugo, a moguće je i da dijete pomisli da ste ga ostavili i da se nećete vratiti po njega. Zato je najbolje da se krene sa pola sata, pa da se svakog dana postepeno produžava boravak sve dok se ne dođe do spavanja, a kasnije i cijelog dana.
Trudite se da dijete ne primjeti vaše emocije
Mnogi roditelji teško i stresno preživljavaju ovaj period života djeteta kad se najčešće dijete prvi put odvaja od majke na više sati. Djeca veoma lako pročitaju emocije s naših lica pa se savjetuje roditeljima da se kratko na vratima pozdrave s djetetom i da ga predaju vaspitaču bez prevelike pompe. Ako dijete primijeti da su roditelji tužni, da plaču i slično i samo dijete će biti uznemireno i vaspitačima će još više biti otežan posao.
Dakle, poljubite dijete, recite mu da idete na posao ili da nešto završite i napomenite mu kada ćete doći po njega. Okrenite se i idite, čak i ako vas teško pogađa to što dijete plače, ono će se mnogo prije smiriti ukoliko mu se vi izgubite iz vida, nego ako stojite i gledate u njega.
Upornost je ključ uspjeha za dobru adaptaciju djeteta
Djeca svoj revolt mogu da izraze na različite načine. Najčešći je upravo vrištanje i plakanje, koje možda roditelji do tad nisu vidjeli.
Djeca znaju da budu jako tvrdoglava i uporna, ali na roditeljima je da pokušaju da pri toj odluci i ostanu. Često se roditelji sažale na djecu koja mnogo plaču, pa ukoliko imaju pomoć od takozvanog "baka servisa" djecu prestanu da vode u vrtić.
To je potpuno pogrešno jer što prije dijete shvati da je vrtić mjesto gdje će ono biti srećno to je bolje i za dijete i za roditelja. Ako, pak, dijete vidi da upornim plačom i histerisanjem postiže svoj cilj, ono će to usvojiti kao model ponašanja, pa bi to moglo da postane normalo. Onda će adaptacija biti veoma teška, a dijete će patiti i više nego što bi patilo da ste ga pustili da se adaptira na kolektiv. U prosjeku za dvije do tri nedjelje će dijete prihvatiti vrtić, a onda će možda tražiti i da ga ostavite duže, i žaliće se kad radno dođete po njega.
Izvor: www.toposiguranje.rs
