Pandemija koronavirusa (COVID-19) spriječila je dalje učenje više od 1.5 milijarde djece i mladih. Većina učenika širom svijeta su izvan škola i koriste programe učenja na daljinu, putem interneta, televizije, radija ili kombinacije ovih tehnika u slučaju da su dostupne.
Nejednakost u pristupu internetu, paketima podataka i uređajima koji omogućavaju nastavak obrazovanja na daljinu za sve učenike postaje očigledna, iako su specifični rizici koje ova pandemija predstavlja za marginalizovane učenike, naročito učenike s invaliditetom ili različitim obrazovnim potrebama stavljeni po strani.
Oni koji su bili marginalizovani prije pandemije sada se nalaze u još većem riziku. Uz siromaštvo, rod, etničku pripadnost, starost, invaliditet ili drugi identitet, ovo može dovesti do višestrukih oblika diskriminacije i isključivanja. Iz ovih razloga je potreban dodatni napor u zdravstvu, socijalnoj zaštiti, obrazovanju i drugim sektorima kako bi se svako uzeo u obzir pri rješavanju pandemije i osigurao kontinuitet bezbjednih i inkluzivnih usluga za sve. Imanje ovoga u vidu i preduzimanje hrabrih poteza kako bi premostili rastuću nejednakost i digitalni jaz je od kritične važnosti za budućnost.
- Kako sačuvati sve učenike i zajednice ?
Širom svijeta, pandemija je primorala zemlje i zajednice da zatvore svoje škole. Mogućnosti učenja na daljinu možda nijesu dostupne ili pristupačne svim učenicima, i razni kanali i metode komunikacije su potrebni kako bi se osiguralo da se obrazovni sadržaji dijele kako na lokalnim tako i na manjinskim jezicima, uključujući znakovne jezike, koristeći titlove, audio opisa i grafike.
Zatvaranje škola dovelo je do gubitka rutine i nadzora. Pored toga, pristup uslugama poput obroka, asistivne tehnologije ili pomoćnog osoblja trenutno je znatno ograničen, a usluge socijalne i dječije zaštite su većinski zatvorene. Istovremeno, nasilje u porodici je u porastu. U ovakvim situacijama, oni najranjiviji će najviše ispaštati. Važno je da se ti izazovi riješe kako bi se izbjeglo povećanje stigme i marginalizacije djece, djevojčica i osoba s invaliditetom.
Nakon što se učenici, nastavnici i drugo školsko osoblje vrate u škole, neophodno je da se zdravlje i sigurnost obnove poboljšanim zdravstvenim i sanitarnim praksama koje će se pratiti na inkluzivan način sa mogućnostima, informacijama i komunikacijom pristupačnom svim učenicima i osoblju. Potražnja za socio-emocionalnom podrškom i savjetodavnim uslugama je sada u porastu i nastaviće da raste, te blagostanje učenika i nastavnika treba da bude u centru pažnje. - Kako osigurati pristupačnost učenja na daljinu ?
Od presudnog je značaja da svi polaznici imaju pristup nastavnom programu koji slijedi principe Univerzalnog dizajna za učenje, s odgovarajućim mjerama prilagođavanja.
Predstojeći 2020 Svjetski izvještaj o stanju u obrazovanju, Inkluzija i obrazovanje: Svi znači svi, ističe da dostupna tehnologija omogućava učenicima koji otežano čitaju da koriste onlajn materijal za učenje u različitim formatima kao što je pretvaranje teksta u audio format ili Brajevo pismo. Međutim, mnogi obrazovni sistemi ne koriste raspoložive asistivne programe, ekonomične tehnologije za sve učenike, ili razmatraju izvore poput Bookshare i Globalnu digitalnu biblioteku (the Global Digital Library), koje mogu pomoći učenicima ili ponuditi listu za planiranje obrazovnih usluga za učenike koji koriste znakovni jezik.
Neke zemlje, poput Finske, Južne Afrike i Velike Britanije, su svrstale potrebe učenika s invaliditetom u svoje COVID-19 planove, i tako osigurali da su određeni servisi podrške dostupni tokom ove krize. Pandemija predstavlja priliku da se osigura da učenje na daljinu postane pristupačno svima te da određene individualizovane vrste podrške budu na raspolaganju. Ovo će se takođe pokazati korisnim u budućim kriznim situacijama i u naporima da se odgovori na potrebe onih koji su u riziku da se ne vrate u škole nakon njihovog ponovnog otvaranja. - Kako podržati uključenost roditelja kod učenja djece, uključujući djecu s invaliditetom ?
Angažovanost roditelja i staratelja je presudna za učenje na daljinu. Struktura pomaže, ali ju je ponekad teško ispratiti kada su roditelji ili staratelji prinuđeni da izvršavaju više obaveza u domaćinstvu. Roditelji ili staratelji učenika s invaliditetom mogu imati otežavajuće okolnosti kada je riječ o učenju na daljinu, te im je potrebna dodatna podrška i resursi kako bi njihova djeca mogla neometano učiti. Mnogi roditelji traže pomoć nastavnika, dok se drugi oslanjaju na svoje zajednice kada usluge od strane škole više nijesu dostupne. Ova kriza, međutim, stvara mogućnosti sarađivanja među roditeljima i školama kako bi nadalje obezbijedili blagostanje i adekvatno obrazovanje za sve učenike. - Kako osigurati podršku nastavnika za sve učenike?
Obrazovni sistemi moraju da podstiču rad svojih nastavnika i školskih uprava tokom COVID-19 kako bi osigurali kontinuitet obrazovnih usluga. Nastavnici imaju ključnu ulogu u inkluzivnom obrazovanju, i od velike je važnosti da budu upoznati s inkluzivnom pedagogijom. Uvijek će postojati učenik kojem je potrebna intenzivnija ili individualizovana podrška. Stoga je važno edukovati određene nastavnike kako bi oni postali stručni u ovim individualizovanim pristupima i mogli pružiti efikasnu podršku ostalim nastavnicima i učenicima unutar učionica. Ovo osoblje za podršku ili specijalni edukatori će imati ključnu ulogu u budućoj podršci drugih nastavnika nakon prolaska trenutne krize.
U zemljama gdje formalno obrazovanje za nastavnike i druge službe nijesu dovoljni, mogu se naći drugi načini - poput članova zajednice, roditelja, staratelja, nevladinih organizacija - koji bi mogli postati partneri u podršci inkluzivnog obrazovanja.
Odgovor na COVID-19 i oporavak od krize zahtijeva inkluzivan pristup koji vodi računa o svim učenicima, inkluzivan za djecu i mlade s invaliditetom i druge marginalizovane učenike. Uvođenje inkluzivnijeg sistema može pomoći svim učenicima kako bi se vratili boljem ritmu, koliko sada toliko i nakon krize.
Preveo s engleskog: Ognjen Tasić
Izvor: Svjetska banka
