Prijatne aktivnosti u kući
Kuća, kao prirodni ambijent za dijete, može da se pretvori u snažan instrument u realizaciji raznih ciljeva. Zato kuća mora biti mjesto prijatnih doživljaja, mjesto igre i zabave, ljubavi i zagrljaja, pažnje i učenja. Među prvim aktivnostima koje dijete najviše voli jeste kupanje u kadici. Kupanje je proces iz kojeg mogu da se razvijaju različite aktivnosti.
One će probuditi djetetova čula, podići mu svijest o sebi samom i naučiti ga djelovima tijela.
- Kupamo se kupamo
Nakon što smo napunili kadicu vodom, polako spuštamo dijete unutra. Dok trljamo njegovo tijelo mekim sunđerom, izgovaramo: „Sada kupamo noge...“, pa: „Kupamo ruke“, a onda i: „ A sada kupamo glavu i lice...“ itd. U zavisnosti od djetetovih godina, možemo tražiti od njega da ono samo prelazi sunđerom preko djelova tijela i dok ih pere, sâmo ih imenuje. Tokom kupanja u kadici, trudimo se da dijete obavezno nauči i navikne se na pranje ruku i lica (dakle, ono što obično radi pored slavine u kupatilu). Prvo to uradi roditelj, a nakon njega dijete, pa se postepeno prelazi na to da dijete samo upotrebljava slavinu.
- Brišemo se
Dok brišemo dijete peškirom nakon kupanja, koristimo priliku da ponavljamo nazive djelove tijela, pa onda vježbamo (učimo) pokrete poput „podigni ruku”, „spusti ruku”, itd, što nam daje priliku da nastavimo učiti i orijentaciju: „desna strana”, „lijeva strana” i sl. To ćemo najlakše i za dijete najjednostavnije postići uputstvima poput : „Podigni desnu nogu” ili „Ispruži lijevu ruku” i tako redom. Kako bi ove aktivnosti učinili interesantnijim, možemo upotrebljavati i losion za tijelo - mažemo lagano djelove tijela i istovremeno djetetu opisujemo ono što činimo. Lijepo je i učinkovito dodati: „O, kako divno miriše, aaahh...” A možemo te aktivnosti kombinovati sa stihovima, poput ovih: „Brišemo ruku polako, polako, Ljubi mama čedo u maleno čelo, Pa brišemo nogu, da nam bude zdrava, Briše mama guzu, ljepota je prava!”
- Čulo dodira
Evo primjera iz ličnog iskustva: jedno dijete, u strahu od učitelja, nije imalo volje za učenje, niti za odlazak u školu. Iz razgovora s djetetom dalo se zaključiti da učitelj ima strogo i distancirajuće držanje prema djeci. Bilo je neophodno da se učini nešto prije nego što dijete nepovratno izgubi interesovanje za školu. Zato je učitelj promijenio stav i primijenio novu „taktiku”: prilikom rada na času, pohvalio je trud tog djeteta i to dodirujući ga po glavi (pomilovao ga je). Dijete se toliko obradovalo ovom gestu, da je cio doživljaj ovako opisalo: „Učitelj me voli, stavio je ruku na moju glavu!” Taj gest je bio izuzetno motivišući, dijete je bilo srećno, rado je išlo u školu i nije imalo problema s učenjem. Naravoučenije: Nikada ne smijemo potcijeniti snagu dodira! Dodir pun ljubavi i nježnosti, baš kao i poljubac i zagrljaj, za dijete su isto što i voda za biljku. Važno je naglasiti da roditeljski dodir, pun ljubavi, pruža djetetu emocionalnu sigurnost i omogućava uspostavljanje emocionalne veze između roditelja i djeteta, što, naravno, rezultira kvalitetnim razvojem sposobnosti prepoznavanja (identifikacije), sposobnosti govora i zdravim emocionalnim i fizičkim razvojem. Tako se ljepše i zdravije raste. Aktivnost koja se dopada djeci je golicanje i duvanje u stomak, noge ili ruke. Za ove aktivnosti nije potrebno ništa specijalno, niti neka skupa oprema - dovoljni su dobra volja, dobro raspoloženje i vrijeme posvećeno isključivo djetetu. Kada npr. golicamo ili mazimo dijete po stomaku ili rukama i nogama, mi mu, u suštini, dajemo priliku i uputstvo kako da ono komunicira s nama putem dodira, da ono nas golica i tjera na smijeh. Ta interakcija je neophodna - dijete uči da i ono ima sposobnost za akciju, da i ono utiče na druge. Ovakav pristup, osim što pričinjava zadovoljstvo, može da se iskoristi da dijete nauči kako se nazivaju djelovi tijela, ali i koja je njihova funkcija. To se može postići kombinovanjem s odgovarajućim stihovima. Na primjer: Ovaj će prstić u školu pravo, Ovaj je žedan, daj mu vodu! Ovaj mami kaže: zdravo! Kad po pizzu svi drugi odu! A ovaj mali, najmanji, mazi se mami! Drugi način je da uzmemo ruku djetetu i upravljajući njegovim prstima, kao da prave korak-po-korak, tražimo miša (ili nešto drugo): „Nađi, nađi miša! Da nije kod prstića!? Da nije kod lakta? Da nije pod pazuh?“ i golicamo dijete. Naravno, prilagođavamo stihove u zavisnosti od nivoa razvoja djeteta i njegovih sklonosti. Mogu se koristiti i stihovi iz narodnih pjesama.
- Prepoznajemo dodire
S odraslijim djetetom možemo igrati prepoznavanje dodira, tako što mu po leđima prstom „crtamo” neko slovo, broj, geometrijsku figuru ili znak interpunkcije i tražimo od djeteta da pogodi o čemu se radi. Tokom igre se smjenjujemo, znači: jednom „crtam” ja, jednom dijete. Ovi zadaci mogu da se prilagođavaju, pojednostavljuju ili usložnjavaju, npr. možemo dodavati još poneko slovo ili „nacrtati” cijelu riječ, a možemo odabrati i neki matematički zadatak - sabiranje i oduzimanje...sve u zavisnosti od toga koliko dijete može da prati ovu aktivnost. Ova igra može da bude i aktivnost u školskim uslovima, na samom času, tako što se prilagodi grupi i djeca „crtaju” jedno drugome na leđima ono što želimo da nauče pri ponavljanju gradiva (npr. poznavanje slova ili brojeva ili drugo nešto što podrazumijeva nastavna jedinica)
- Vadimo veš iz mašine
Jednostavna kućna aktivnost, kao što je vađenje veša iz mašine, takođe može biti vrlo korisna i podsticajna. Nakon što je mašina oprala odjeću, isključimo je i pozovemo dijete (djecu) da nam pomogne pri vađenju veša. Kada nam dijete doda prvi komad odjeće, prvo kažemo „Hvala“, zatim ga zajedno razgledamo i zaključujemo o čemu se radi, čiji je to komad odjeće, kako se naziva i sl. Pa tako govorimo npr: „Aha, ovo je čarapa! Evo je Sarina suknja! Ovo je mamina haljina s cvjetićima! A ovo je tvoja žuta majica...” i tako redom.
- Postavljamo sto za obrok
Postavljanje stola za obrok može biti vrlo lijepa aktivnost, ako učestvuju i djeca. Može poslužiti za postizanje nekoliko ciljeva: učenje naziva pribora za jelo (kašika, nož, viljuška, tanjir, čaša...), učenje njihovih upotrebljivih funkcija (kašikom jedemo supu; iz čaše pijemo mlijeko; nožem režemo šniclu... itd), učenje naziva jela i njihovog sastava (npr. u supi ima šargarepe; pomfrit se pravi od krompira), učenje razlikovanja povrća i voća, navikavanje na zajednički rad i rad u grupi i slično. Dijete, takođe, uči da pomaže i da daje svoj doprinos u svakodnevnim poslovima, uči se preuzimanju obaveza i navikava na zadovoljstvo zbog uspješno obavljenog zadatka - npr. kad nauči da pravilno postavi kašike i viljuške i slično. Mlađa djeca mogu učiti o priboru za jelo - poput kašike ili viljuške - tako što će im se dati da tim predmetima udaraju o neke druge predmete i tako proizvode određeni zvuk. Npr. dijete udara o poklopac ili o drvenu činiju ili o plastičnu posudu, i uvijek dobije drugačiji zvuk. Uz tu igru ponavlja mu se kako se zove predmet kojim lupa, a kako onaj u koji lupa itd. Djetetu je to zabavno, ali - tako i uči!
- Uživamo u hrani
Vrijeme jela je pogodno za upoznavanje djece s raznim jelima, za razlikovanje ukusa, arome, boje itd, a ponajviše motiviše dijete za razvijanje komunikacijskih sposobnosti. Interesantna aktivnost može biti igra pogađanja ukusa. Kažemo djetetu: „Sada zatvori oči, ja ću ti sipati hranu u usta, a ti pogodi šta jedeš!” Dijete će tako koristiti čula dodira, ukusa i mirisa, da bi otkrilo o čemu se radi.
- Igramo se tijestom
Priprema jela je aktivnost koja se preporučuje za ohrabrivanje djeteta, naravno u skladu s njegovim uzrastom. Ono što djeca posebno vole jeste pravljenje tijesta od brašna i vode. Vrlo zahvalna aktivnost, jer je jednostavna, a veoma korisna. Miješenje tijesta je odlično za razvijanje fine motorike djetetovih ruku, jer od tijesta je moguće izrađivati različite oblike, figure, pa ih potom i identifikovati, kao i njihovu veličinu, tvrdoću i slične karakteristike, i to sve kroz igru, bilo s bratom/sestrom, bilo s roditeljima. Pripremanje različitih kolača je takođe vrlo pogodna aktivnost. Od tijesta za kolače se mogu izraditi zvjezdice, srca, trouglovi, krugovi i sl. Mogu se izraditi i kolači u obliku nekih životinja (npr. zmija, mačka, medo), ali se mogu od tijesta izraditi i slova, brojevi. Ovom aktivnošću mogu se učiti razni glagoli/radnje, poput: pritisni, mjesi, napuni, položi itd.
- Kuvamo zajedno
Zajedničko pripremanje i kuvanje jela s djetetom, pruža mnogo mogućnosti za razvoj raznih sposobnosti, a posebno za razvoj komunikacije i socijalizacije. Na primjer, učeći dijete da napravi jednostavan sendvič, istovremeno učimo dijete da slijedi neka uputstva. Pa ćemo mu reći: 1. Uzmi tanjir; 2. Uzmi hljeb i sir; 3. Postavi parče hljeba, a preko njega parče sira itd. Sijekući hljeb u različitim oblicima (npr. parče hljeba na trouglove, debelo parče ili tanko parče itd.), možemo podsticati i djetetovu kreativnost, ako ga naučimo da spajajući kvadrat i trougao može dobiti figuru koja liči na kuću, ili možemo, napravivši sendviče, po njima ređati parčiće raznog povrća i tako formirati smiješne i zabavne likove... Takođe, možemo izrezati voće ili povrće na sitnije komade, pa pozvati dijete da odabere ono što mu se najviše sviđa i da na štapić naniže te parčiće prema svom nahođenju. Tokom spremanja raznih jela mi učimo dijete da pita i sazna koju hranu vole brat ili sestra, te kako da to spremimo za njih. Na primjer, kada pravimo pizzu, pitamo brata ili sestru (tatu, baku) kakvu pizzu žele, a dijete zadužimo da ono raspoređuje po tijestu to što vole oni, a za sebe ono što ono voli. U ovom slučaju možemo učiti i pojmove poput veliki, mali, sitan, prevelik, dovoljno, malo i sl. Tokom samog jela, učimo dijete lijepom i pristojnom ponašanju za stolom.
- Ovo je par s ...
Ovo je aktivnost koju možemo praktikovati u raznim uslovima i ambijentima, ali je pogodna i u kući, zbog mnoštva predmeta i različitih stvari u njoj. Možemo, npr. uparivati određene šolje s pripadajućim tacnama. Pozovemo dijete da zajedno popijemo čaj i, dok mi kuvamo, od djeteta tražimo da ono pripremi šolje i odgovarajuće tacne. - Možemo koristiti i šerpe i odgovarajuće poklopce.
Možemo tražiti i čarape, ili cipele, pronalazeći one koje su par, te naučiti dijete da ih upari (spoji). - Možemo ići i dalje otežavajući zadatak: pred dijete stavimo više različitih stvari - pastu za zube, četkicu, kašiku, viljušku, olovku, papir, sok, čašu..., ali izmiješane, pa tražimo da dijete pravilno spari sve elemente.
- Koristimo namještaj
U dnevnom boravku, između dvije stolice vežemo duži kanap i na njega kačimo razne predmete. Često mjenjamo ove predmete na kanapu, da bi dijete razvilo prepoznavanje raznih predmeta i njihove karakteristike: mekoću, boju, tvrdoću, hrapavost itd. Ako je dijete malo, legnemo ga na leđa tako da mu predmeti budu u vidnom polju; dijete će probati da dohvati neki od predmeta, a roditelj mu pritom pomaže približavajući ih ili udaljavajući - da bi se dijete potrudilo da ih dohvati. Nakon nekoliko pokušaja, djetetu se omogući da dohvati željeni predmet. Ako je dijete odraslije, ono se može igrati sjedeći. Ako primaknemo dvije ili više stolica, pa ih prekrijemo čaršavom, improvizovaćemo šator tj. sobicu za dijete, što će mu biti vrlo zabavno. Djetetu s invaliditetom, roditelj pomaže podižući polako njegovu ruku prema predmetu koji dijete prati pogledom tj. predmetu koji je izazvao djetetovu pažnju.
- Uhvatimo, dohvatimo
Aktivnost korišćenja ruku za hvatanje određenih predmeta, počinje najprije od hvatanja većih, pa se kasnije, kad se savlada motorika, uvježbava hvatanje onih manjih i sasvim sitnih. No, ne radi se samo o banalnom zadržavanju u rukama, već dijete treba svim prstima da drži određeni predmet. Na primjer, prilikom hvatanja lopte, roditelj treba da poduči dijete, nakon što je prihvatilo loptu, da je drži svim prstima, široko raširenim. Možemo uzeti jastučnicu ili nešto slično i u nju ubaciti različite igračke ili druge predmete iz kuće. Od djeteta potom tražimo da ne gledajući unutra, samo pipajući rukom, pronađe predmet koji tražimo. Recimo, tražimo plastičnu čašu. Ako dijete izvadi neki drugi predmet, roditelj s osmijehom mora reći: „Neeee, to nije čaša. Tražimo čašu. Pokušaj ponovo.”
- Maca juri miša
Ovo je aktivnost (igra) koju mogu igrati braća i sestre. A igra se ovako: na jednom kraju kanapa zavežemo neki predmet (npr. lutkicu, loptu, patka, meda ili što drugo), pa jedno od djece povlači konop, a ostala djeca se ohrabruju da stignu i uhvate predmet. Kad dijete uhvati igračku, daje mu se za pravo da se njom poigra ako želi, a onda se vraća među ostale igračke, dok se nešto drugo veže na kanap. Roditelj mora ohrabrivati dijete u ovoj aktivnosti, obavezno imenujući i dijete i predmet koji je uhvatilo. Na primjer: „Besi je uhvatio autić!” Nakon toga mu čestita: „Bravo, Besi! Ti si uhvatio autić!” U zavisnosti od uzrasta, ovu aktivnost djeca obavljaju puzeći na koljenima ili hodajući.
- Ogledalce, ogledalce
Sjedimo ili stojimo s djetetom u naručju pred ogledalom i prvo pitamo: „Gdje je Besi?“, i čim dijete pokaže prstom , majka ga zagrli. Ako dijete nije u stanju da pokaže samo, to na početku čini mama. Nakon toga, majka, ili druga osoba angažovana oko djeteta, uzme djetetov prstić i zajedno pokazuju gdje je dijete, i to ponavljaju nekoliko puta, dok dijete ne bude u stanju da pokaže samostalno. Nakon svakog uspješnog odgovora dijete treba da potkrijepiti nekom nagradom. to može biti zagrljaj, poljubac, ali i neko od ranije opisanih potkrepljenja.. Naredna faza ove igre nastavlja se drugim pitanjima, npr: „Besi, gdje ti je ruka? A noga?, A prsti?” Svaki put mu roditelj pomaže da identifikuje razne djelove tijela. Stojeći i dalje ispred ogledala, uzmemo medu i postavimo ga na glavu držeći ga rukama i nastavljamo s pitanjima: „Gdje je medo?” da tražimo odgovore da li je medo: gore, dolje, sa strane, iznad itd. Ovu aktivnost ponavljamo i s drugim predmetima. Ogledalo koristimo za pokazivanje djelova lica, kao i za vježbu muskulature lica, jer mimika može biti veoma zabavna i interesantna djetetu.
- Navike lične higijene i brige o sebi
Dijete treba da nauči navike lične higijene. U početku možemo učiti ove navike uz pomoć veće lutke na kojoj pokazujemo kako se čisti nos, usta, lice, uši, kako treba češljati kosu, kako se presvlači odjeća, kako se koristi dezodorans itd. Roditelj, brat ili sestra, takođe treba da demonstriraju te radnje, da pokažu primjer, ili da zajedno s djetetom, birajući načine koji su pogodni, djetetu objašnjavaju što je to što rade, zašto je to važno i, uopšte, sve što čine treba da prate odgovarajući komentari.
- Igre s pjenom/šlagom
Možemo sipati na veliki ravni tanjir ili na veliki poslužavnik, recimo neku pjenu, i pustiti dijete da se zabavlja crtajući prstom razne forme, npr: krug, kvadrat ili slova , brojeve, razne figure itd. Igra može biti interesantnija ako uzmu učešća braća ili sestre. Ako je dijete manjeg uzrasta, preporučuje se šlag, jer može bez bojazni i da se okusi. Ovu aktivnost možemo upražnjavati i s drugim materijalima u zavisnosti od kreativnosti učesnika.
- Kućni red
Svako dijete treba podsjetiti na njegove svakodnevne obaveze uključujući i djecu s invaliditetom. Roditelji obično podsjećaju djecu na sljedeće aktivnosti: oblačenje, slaganje pidžame, spremanje kreveta, pranje lica, ruku i zuba, spremanje sendviča itd. Za ove aktivnosti možemo koristiti vizuelna stredstva, poput: fotografije modela ili realnu fotografiju djeteta dok vrši tu radnju, zatim njihovo lijepljenje na tablu na kojoj je već napravljen raspored obaveza. Po potrebi, dijete se podsjeti za aktivnost koju treba obaviti. Osim praktične potrebe održavanja reda u kući, ovim aktivnostima dijete stiče organizacione sposobnosti i razvija vizuelno pamćenje.
101. Dragi čitaoče,
Dok ste čitali ovaj Priručnik, sigurno vam je pala na um neka aktivnost koju mi nijesmo spomenuli. Zato je 101. aktivnost vaša, i ovo je mjesto za nju u našem Priručniku.
Tekst preuzet iz dokumenta Priručnik 101 aktivnost za djecu sa smetnjama u razvoju.
