Impulsivna djeca, koja su često preaktivna, danas se nazivaju i agresivnom djecom. Djeca puna energije, koja su stalno u pokretu, ponekad se izražavaju na neprihvatljive načine. Djeca koja nisu naučila svoju energiju usmjeriti na dobar i konstruktivan način, postaju agresivna. Agresivnost najčešće vodi u ljutnju. Ljutnja, koja se percipira kao negativan osjećaj, djecu podstiče naprijed.
Zbog nje se osjećaju hrabrima. Hrabrost pomiješana s ljutnjom dovodi do situacija koje nisu povoljne za dijete i njegove bližnje. Kako bismo tu emociju uspjeli iskoristiti na dobar način, moramo je znati izjednačiti s pozitivnim emocijama.
Djeca koja odrastaju u disfunkcionalnim porodicama, djeca koja ne primaju dovoljno roditeljske pažnje, iz svoje impulsivnosti mogu postati nasilna. Problem zbog kojeg se javlja nasilje jest taj što djeca ne znaju izreći svoje emocije, ne znaju razgovarati o svojim potrebama.
Zašto nasilna djeca vole fizički obračun? Zato što su željna fizičkog kontakta. U nedostatku fizičkog kontakta s roditeljima, najčešće grljenja, djeca koriste nasilan način kako bi riješila svoje unutrašnje probleme. S njima je potrebno razgovarati. Moramo ih naučiti kako mogu prepoznati svoje osjećaje i kako rješavati probleme bez nasilja.
Agresivna djeca trebaju jako puno pažnje, brige i saosjećanja. Razgovorom ih učimo kako preusmjeriti ljutnju na nešto drugo, na nešto korisno; kako da pronađu način da se maknu od svojih ispada i racionalnije pristupe problemu. Izražavanjem svojih osjećaja uče prepoznati svoju emocionalnu stranu. Kada shvate svoje emocije, znaće takođe kontrolisati one koje nisu poželjne. Tjelesni kontakt roditelja i djeteta je bitan; dijete tada osjeća da ga roditelj prihvata bez obzira na njegovu agresivnost. Ipak, dijete mora imati granice. Mora znati koja se ponašanja ne mogu tolerisati.
Kako bismo razvili empatičnost kod agresivne djece, podstičimo ih da pomažu drugima. Pomaganjem će prepoznati osjećaje osoba kojima pomažu, i shvatiće da time čine dobro. Što dijete bude više doživljavalo tople emocije od drugih, bit će manje agresivno i nasilno.
Jedna od stvari koje pomažu kod smirivanja agresije kod djeteta jest upozorenje. Mirnim i smirenim tonom dajemo im do znanja da su došli do granice koju ne smiju preći. Ponavljanjem tih upozorenja dajemo im do znanja čega se moraju pridržavati. Mogu i u tišini razmisliti o tome što su napravili, ili što će drugi put moći spriječiti. Djetetu uvijek treba oprostiti. Kasnije je potrebno s njim porazgovarati o situaciji koja se dogodila i pokušati odrediti što napraviti kada se slično ponovi.
Roditelji nikada ne smiju tjelesno kažnjavati djecu zbog njihovog ponašanja. Nikada se ne smiju u društvu osramotiti ili upoređivati s drugom djecom. Svakom je djetetu potrebna ljubav, pogotovo djetetu koje je nasilno. Ne uskraćujmo im ljubav i ne napuštajmo ih kad im je najteže. Vrlo je važno i poželjno u svakodnevnim situacijama podsticati njihovo pozitivno razmišljanje; razvijati u njima empatiju i prosocijalno ponašanje. Svojim primjerom dajemo im do znanja da pomaganje ima obostrane dobrobiti. Naučimo ih disciplini bez tjelesnog i verbalnog kažnjavanja.
Izvor: https://book.hr/kako-odgajati-dijete-sklono-agresiji/
