Onlajn nasilje predstavlja vid nasilja koji nastaje upotrebom digitalnih tehnologija. Ta vrsta nasilja može se odvijati na društvenim mrežama, platformama za razmjenu poruka, platformama za igranje video-igara i mobilnim telefonima. Riječ je o ponašanju koje se ponavlja i čiji je cilj da zastraši, izazove ljutnju ili osramoti one prema kojima je takvo nasilje usmjereno. Neki od primjera onlajn nasilja su:
- Širenje laži o nekome ili objavljivanje nečijih kompromitujućih fotografija na društvenim mrežama;
- Slanje uvredljivih poruka ili prijetnji preko platformi za razmjenu poruka;
- Lažno predstavljanje i slanje neprikladnih poruka drugima u tuđe ime;
- Nasilje koje se odvija uživo i onlajn nasilje mogu se dešavati uporedo. Ipak, onlajn nasilje karakteriše postojanje digitalnog otiska – zapisa koji može biti koristan i poslužiti kao dokaz kad se osoba obrati za pomoć zbog takvog zlostavljanja.
Kako razlikovati digitalno nasilje od obične šale?
Svi prijatelji se međusobno šale, ali je nekad teško odrediti da li se neko samo šali ili pokušava da te povrijedi, posebno kad je riječ o komunikaciji putem interneta. Ponekad će se svemu nasmijati i napisati „samo se šalim“ ili „ne shvataj to tako ozbiljno“.
Ipak, ako se osjećaš povrijeđeno ili smatraš da se neka osoba smije tebi, umjesto da se smije s tobom, to znači da je šala otišla predaleko. Ukoliko ta osoba nastavi s istim postupcima i nakon što je zamoliš da prestane, a ti i dalje budeš osjećao/osjećala nelagodu zbog toga, onda se može reći da trpiš nasilje.
Kad se nasilje odvija putem interneta, to može rezultirati neželjenom pažnjom većeg broja ljudi, uključujući i one koje ne poznaješ. Bez obzira na to gdje se nasilje odvija, ako te uznemirava i smeta ti, ne moraš da ga trpiš.
Nazovi to kako želiš, ali ako se osjećaš loše, a ponašanje koje te uznemirava ne prestaje – treba da potražiš pomoć. Zaustavljanje digitalnog nasilja ne ogleda se samo u prozivanju nasilnika, već i u potvrđivanju stava da svako zaslužuje poštovanje, kako na internetu tako i u stvarnom životu.
Kakve su posljedice onlajn nasilja?
Kad doživiš onlajn nasilje, može ti se činiti da napadi dolaze sa svih strana, čak i iz tvog doma. Može ti se učiniti da je situacija bezizlazna. Posljedice onlajn nasilja mogu trajati dugo i na više načina uticati na osobu:
Mentalno – osjećanje uznemirenosti, stida, sopstvene naivnosti, ljutnje
Emocionalno – osjećanje stida ili gubitak interesovanja za stvari koje osoba inače voli
Fizički – osjećaj umora (gubitka sna), simptomi poput bolova u stomaku i glavobolje
Kad osoba osjeća da joj se drugi smiju ili da je maltretiraju, ona često odlučuje da o tome ne govori i pokušava da se s problemom izbori sama. Ipak, treba istaći da onlajn nasilje može imati veoma ozbiljne posljedice, pa čak dovesti i do toga da osoba sebi oduzme život.
Posljedice onlajn nasilja mogu biti različite, no moguće ih prevazići. Važno je znati da oni koji dožive ovu vrstu nasilja mogu povratiti samopouzdanje i zdravlje.
Kome bi trebalo da se obratim ako sam žrtva onlajn nasilja? Zašto je prijavljivanje važno?
Ako smatraš da si žrtva onlajn nasilja, prvi korak jeste da zatražiš pomoć od nekoga u koga imaš povjerenja – od roditelja, bliskog člana porodice ili neke druge odrasle osobe kojoj vjeruješ.
U školi se za pomoć možeš obratiti pedagogu ili psihologu, svom treneru, omiljenom profesoru ili profesorici.
Ako ti nije prijatno da o tome razgovaraš s nekim koga poznaješ, potraži broj linije za pomoć u svojoj zemlji i razgovaraj s profesionalnim savjetnikom.
Ako se nasilje odvija na nekoj društvenoj mreži, razmisli o tome da nasilnika blokiraš i njegovo ponašanje formalno prijaviš samoj mreži. Kompanije koje upravljaju društvenim mrežama dužne su da štite svoje korisnike.
Od koristi može biti i da se prikupe dokazi – tekstualne poruke i snimci ekrana s objavama na društvenim mrežama. Tako možeš dokazati šta se dešavalo.
Da bi nasilje prestalo, potrebno ga je prepoznati, a najvažnije od svega – prijaviti. Time će se i nasilniku pomoći da shvati da je njegovo ponašanje neprihvatljivo.
Ako se nađeš u neposrednoj opasnosti, obrati se policiji ili nekoj drugoj hitnoj službi u svojoj zemlji.
Fejsbuk i Instagram:
Ako si žrtva nasilja koje se odvija putem interneta, preporučujemo ti da porazgovaraš s roditeljem, nastavnikom ili nastavnicom, ili pak s nekom drugom osobom u koju imaš povjerenja – imaš pravo da se osjećaš bezbjedno. Pomoć možeš potražiti i u okviru same društvene mreže, Fejsbuka ili Instagrama.
Na Fejsbuku postoji vodič koji te može uputiti u postupak rješavanja problema nasilja – šta je potrebno učiniti ako uočiš da je neko žrtva nasilja. Na Instagramu je dostupan i Vodič za roditelje, s preporukama za roditelje, staratelje i odrasle osobe od povjerenja o tome kako se ponašati u slučaju digitalnog nasilja, a postoji i posebna stranica na kojoj se možeš informisati o bezbjednosnim alatima.
Tviter:
Ako misliš da si izložen/izložena onlajn nasilju, najvažnije je postarati se o svojoj bezbjednosti. Važno je imati nekoga s kim možeš razgovarati o onome kroz šta prolaziš. To može biti roditelj, nastavnik ili nastavnica, druga odrasla osoba u koju imaš povjerenja. Razgovaraj s roditeljima i prijateljima, razmotrite zajedno šta možeš preduzeti u slučaju onlajn nasilja, bilo da si žrtva tog nasilja ti ili neki tvoj prijatelj ili prijateljica.
Ohrabrujemo sve da nam prijavljuju korisnike naloga koji krše pravila. To se može učiniti putem stranica za podršku u Centru za pomoć, ili putem mehanizma za prijavljivanje tvita klikom na opciju „Prijavi tvit“.
Izvor: UNICEF
