Tokom vanrednog stanja neke škole nisu organizovale nastavu za djecu s invaliditetom, tvrde roditelji koji su se javili CINS-u, iako su to morale da urade.
Tamo gdje se takozvana nastava po individualnom obrazovnom planu (IOP) odvijala bilo je mnogo problema – pojedini nastavnici nisu slali zadatke, djeca nisu dobijala adekvatne materijale, nedostajali su tehnički uslovi da prate nastavu, a roditelji zamjeraju i što rad djece sa stručnim licima nije nastavljen, makar online.
Laza je desetogodišnjak koji voli da odlazi u velike prodavnice u Valjevu i gleda kataloge. Ima oštećenje govora. Laza izražava želje tako što pokaže na patike i katalog kada želi sa majkom da ide u prodavnicu. Iako u poslednja dva mjeseca zbog virusa korona to nije uvijek bilo moguće, njegova mama Sanja Zarić je zadovoljna kako su se snašli:
„Ipak je trebalo osmisliti šta djete da radi, da mu ne bude dosadno i da ne bude cijelo vrijeme na telefonu.“
Laza je učenik trećeg razreda Osnovne škole Nada Purić u Valjevu, ali ta škola nije pomogla u planiranju njegovih aktivnosti. Iako se školuje po IOP 2 programu, odnosno individualnom obrazovnom planu koji je napravljen posebno za njega, u vrijeme vanrednog stanja, kaže Sanja, nastava za njega nije realizovana, a onu na televiziji Laza ne može da prati.
„Sve što smo dobili, za sve dane vanrednog stanja, je bilo 2. aprila na Svjetski dan djece s autizmom. Učiteljica se sjetila da pošalje djeci (poruku) da nacrtaju nešto za Lazu, jedan dječak je napisao i pjesmu o njemu i poslao video”, navodi ona i dodaje kako joj je to puno značilo.
Laza je jedan od oko 22.500 učenika koji se školuju po IOP-u u Srbiji, što je nešto manje od 3% svih učenika u osnovnim i srednjim školama u zemlji. To su đaci kojima je potrebna dodatna podrška jer imaju invaliditet, žive u težim uslovima, a rijetki među njima su napredna u odnosu na prosječnog đaka, pa je za njih program proširen.
Na zahtjev Ministarstva prosvjete, nauke i tehnološkog razvoja, škole su morale da organizuju nastavu po IOP-u i u vanrednom stanju, a nastavnici su trebali da izrade posebne materijale za đake kojima je to potrebno. Ipak, kako Centar za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS) saznaje, Lazin primjer nije usamljen – najmanje devet osnovnih i srednjih škola su se oglušile o ovu naredbu.
Od 98 roditelja i staratelja koji su odgovorili na CINS-ov upitnik, svaki sedmi je naveo da se nastava po IOP-u uopšte ne sprovodi u vrijeme vanrednog stanja. Umjesto toga, neki su materijale za rad sa djecom ili savjete dobijali od udruženja, ličnih pratilaca ili defektologa. Većina škola koje su djecu ostavile bez IOP-a, navode ispitanici, za to nije dala jasno obrazloženje.
Među njima je i OŠ Nada Purić u Valjevu koju pohađa Laza. Pored Lazine mame Sanje, CINS-u se javilo više roditelja učenika ove škole koji su naveli da nije bilo nastave po IOP-u u vrijeme vanrednog stanja.
Direktorka ove škole, Ana Savković, za CINS je isprva demantovala da se nastava po IOP-u ne realizuje u vrijeme vanrednog stanja: „To apsolutno nije tačno, za učenike mlađih razreda sam vidjela aktivnosti koje učiteljice sprovode sa djecom”.
Suočena s činjenicom da je naš upitnik popunilo više roditelja koji su, nezavisno jedni od drugih, rekli da se nastava nije održavala, Savković je zaključila da se IOP sprovodio u najvećem broju slučajeva – kod 80% djece, ocjenjuje. Ona tvrdi da nastave nije bilo kod starijih osnovaca koji se stalno sele, te škola ne može da ih kontaktira. Međutim, roditelji s kojima je CINS razgovarao ne spadaju u navedenu grupu.
Da se nastava realizuje djelimično reklo je 11 od 98 roditelja – njihovoj djeci su samo neki nastavnici slali zadatke.
Od 73 roditelja čija djeca jesu nastavila da se školuju prema za njih posebno izrađenom planu, njih 57 smatra da u realizaciji programa postoje problemi.
Mnogi nisu dobili adekvatne materijale, ne mogu da usklade vrijeme rada i vrijeme potrebno da dijete savlada gradivo, a neka djeca nemaju ni tehničke uslove da prate nastavu. Djeci nedostaje i rad sa stručnim licima, kao i lični kontakt s vršnjacima i nastavnicima.
Za to vrijeme, nastava traje tako što učitelji i nastavnici prilagođene zadatke djeci šalju putem Vibera, imejla ili drugih internet platformi. Djeca koja su bila u mogućnosti su, poput vršnjaka, pratila nastavu na programima Radio-televizije Srbije (RTS), a zatim rješavala zadatke prilagođene njima.
U novosadskoj Osnovnoj školi Đura Daničić nastava po IOP-u se realizuje i dalje. Učiteljica šalje zadatke, ali je teret na roditeljima, kaže za CINS Marija Protić čije dijete ide u ovu školu.
„Sve je praktično prepušteno roditelju. Roditelji treba da budu i nastavnici, učitelji, logopedi i defektolozi.“
Pored toga, njenom djetetu nedostaje da bude sa drugarima. „U početku je bilo lakše, ali dijete se sada zatvorilo u sebe“, navodi Marija.
Sedam roditelja srednjoškolaca koji se školuju po IOP-u u šest različitih škola naveli su da su programi naporni za djecu, kao i da su stručni predmeti poseban problem. U četiri škole se nastava na daljinu održavala i u vrijeme vanrednog stanja.
CINS anketirao roditelje
Ispitujući kako su škole realizovale učenje na daljinu sa đacima koji rade po nekom od IOP programa, na sajtu CINS-a smo u aprilu objavili anonimni upitnik sa pozivom roditeljima i starateljima da sa nama podjele iskustva i ukažu na probleme. Za oko dvije nedjelje upitnik je popunilo 100 osoba, od čega je 98 odgovora bilo validno.
Javili su nam se roditelji djece iz 71 osnovne i srednje škole u 34 grada, a najviše njih iz Beograda, Niša i Novog Sada. CINS-ov upitnik popunilo je 45 roditelja čija se djeca školuju po IOP 1 programu, 51 roditelj djece koja se školuju po IOP 2 programu i dvoje čija se djeca školuju po IOP 3 programu.
Inkluzija i IOP programi
Inkluzija, prije svega, ima za cilj da osobe s invaliditetom, drugih nacionalnosti, jezika ili oni koji žive u teškim uslovima postanu ravnopravni članovi društva.
IOP, odnosno individualni obrazovni plan, je dio inkluzije – po ovakvim planovima se obrazuju i djeca iz ovih grupa čime ostvaruju pravo na školovanje.
Tri su nivoa ovih programa:
- IOP1 je redovni program nastave koji se prilagođava učeniku kako bi mogao da je prati – npr. ukoliko đak ima oštećenje vida treba da dobije odgovarajuće udžbenike.
- IOP2 je izmjenjen program nastave. Pored drugačijih sredstava za učenje i samo gradivo je prilagođeno učeniku za jedan, više ili sve predmete.
- IOP3 je obogaćen program za učenike s izuzetnim sposobnostima.
Izvor: Centar za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS)
