Čujemo ušima, ustima govorimo, očima gledamo, a mozgom slušamo i vidimo! Uredan sluh i kvalitetno slušanje su preduslovi za razvoj govora.
Ovo je vrijeme kada ste djecom više i duže da obratite pažnju na njihova čula.
Kako se zvuk prenosi i šta je sve potrebno za uredno slušanje?
U slušanju učestvuje uho (spoljašnje, srednje i unutrašnje) i mozak. Uvo je prijemnik zvuka, a mozak ga obrađuje i daje mu značenje. Imamo običaj da kažemo "Čujemo ušima, a slušamo mozgom" kada pravimo razliku između samog prihvatanja zvuka i njegove kasnije obrade. Svaki dio čula sluha ima svoju ulogu i za neometano slušanje je potrebno da svi elementi lanca uredno funkcionišu. Spoljašnje uho (ušna školjka i spoljašnji slušni kanal) prikupljaju zvuk i prenose ga do bubne opne koja ga prosleđuje do srednjeg uha. Srednje uho čini prostor s lancem slušnih koščica, koje prenose vibraciju od bubne opne do unutrašnjeg uha. Važno je znati da je srednje uho ispunjeno vazduhom i u takvoj sredini mogu da se prenose vibracije (zvuk) navedenim putem. Kada postoji sekret u prostoru srednjeg uha, zvučne vibracije se prenose dalje samo djelimično. Zato, kada dijete ima upalu srednjeg uha, zvuk čuje tupo i muklo, pa je očekivano da se govor čuje izmijenjeno i da se miješaju riječi koje slično zvuče.
Metoda koja nam pokazuje da li je srednje uho prohodno i kakva je pokretljivost slušnih koščica je timpanometrija. Uredan nalaz timpanometrije nam daje informacije samo o prenosu zvučne energije kroz srednje uho i ne znači uredan sluh. Vibracija se dalje prenosi u unutrašnje uho gdje svaka frekvencija ima svoje mjesto prijema. Metoda koja nam govori da li je unutrašnje uho adekvatno prihvatilo zvuk je otoakustička emisija (OAE).
Zvuk dalje putuje slušnim živcem prema mozgu, tačnije dijelu kore mozga koja je odgovorna za prijem i obradu slušnih informacija. Kora mozga obavlja nekoliko funkcija: vrši analizu govora, diskriminaciju zvuka, lokalizaciju (određuje odakle dolazi zvuk) i vrši selekciju zvuka (bira na koji zvuk će da obrati pažnju). Informaciju o tome kako funkcionišu slušni putevi, odnosno da li se prenose informacije i koja je brzina prenosa dobijamo zahvaljujući BERA ispitivanju. Iz navedenog zaključujemo da su putevi prenosa zvuka vrlo kompleksni.
Uvijek kada kasni razvoj govora, potrebno je provjeriti sluh. To znači da se uradi kompletna procjena sluha, koja obuhvata spoljašnji pregled uha, timpanometriju i jednu od objektivnih metoda za provjeru sluha (OAE ili BERA). Ukoliko je problem na nivou srednjeg uha, on se rješava ljekovima (za razgradnju sekreta) ili ugradnjom cjevčica. Ako postoji neko oštećenje na nivou unutrašnjeg uha, po potrebi se uključuje slušni aparat ili kohlearni implant. Ako su navedeni nalazi sluha uredni, a razvoj govora kasni, znači da je potrebno učiti mozak kako da obrađuje zvuk. U oba slučaja, da bi se govor razvio, neophodna je intenzivna stimulacija.
Podsjetićemo da je za aktivnu upotrebu neke riječi u govoru djeteta potrebno da je ono čuje nekoliko hiljada puta i da je ima u svom pasivnom rječniku. Ponovljenim izlaganjem djeteta zvuku formira se akustička slika riječi, odnosno, ono uči da određeni redosled izgovorenih glasova ima određeno značenje. Trening slušanja (pažnje, lokalizacije, razlikovanja i upamćivanja onoga što je čuveno) ima vrlo bitnu ulogu u svakom logopedskom tretmanu.
Ukoliko kod vašeg djeteta postoji kašnjenje u razvoju govorno-jezičkih sposobnosti, možete se obratiti stručnjacima za detaljnu procjenu govorno-jezičkih, psihomotornih i socio-emocionalnih sposobnosti.
Izvor: Yumama
