S kvalitetnom pripremom i stvarnim nastavničkim trudom, onlajn učenje je zapravo puno teže, piše autorka Sanja Hajdukov za portal Al Jazeera Balkans.
Govore da se na noćnom nebu vide sateliti koji će umriježiti cijeli svijet i omogućiti brzi internet i u najdaljem njegovom kutku. Da nije interneta, vjerovatno mi se u rukama ne bi našli članci koji govore da je svaka kriza prilika i da je, na primjer, Njutn u izolaciji, bježeći od crne kuge, došao do značajnih otkrića iz matematike i postavio temelje naučne revolucije.
Kao mačka mi je ova korona prešla put, poremtila mnoge dobre planove i gurnula me u egzistencijalni vakuum. Da ne bi nje, ne bih saznala da se pelceri sa stabla jabuke, koju je iz svoje sobe gledao Njutn postavljajući osnove zakona o gravitaciji, posmatrajući kako jabuka pada sa stabla, nalaze i već četiri stotine godina održavaju u dvorištu Univerziteta u Kembridžu. Vjerovati je tome.
Vjerovala sam i da će se procesi digitalizacije raznih društvenih i životnih procesa uvoditi postepeno, godinama.
Učenje na daljinu je pojam koji se manje-više razvijao u svijetu, kao dio modernog obrazovnog procesa. U relevatnim dokumentima Evropske unije vezanim za reforme formalnog obrazovanja na svim nivoima, naglašava se potreba postepenog uvođenja učenja na daljinu, u svrhu omogućavanja lakšeg pristupa obrazovnim sadržajima, onima kojima je pristup obrazovnim institucijama otežan zbog vremena ili fizičke udaljenosti. Korišćenje modernih tehnologija je svakako imperativ modernog vremena.
Palčić generacija
No ono što se desilo kada nam je korona virus prepriječio puteve, jeste da se ovaj način učenja doslovno preko noći uveo i zaživio na svim nivoima formalnog obrazovanja. Naravno da je dobro što su djeca i studenti imali priliku da održe kontinuitet učenja i savladavanja gradiva putem online sadržaja.
Kažu da pored podjele na milenijale i generaciju Z, najnoviji naziv za decu i mlade jeste: palčić generacija, jer svijetom upravljaju palcima na mobilnom telefonu.
Nije li apsurdno da palčić generacija crta računar, jer nastavnici nemaju opremu ili kompetencije za bolje?
'Daj šta daš' metodologija
Od crtanja „Worda“ do online nastave je prošlo svega nekoliko mjeseci, što prirodno nameće pitanje: kakav je kvalitet te nastave, da li ga iko kontroliše i koliko će djeca biti na gubitku, kad su u pitanju stečena znanja u ovoj školskoj godini.
U redu, ovo je vanredna situacija, niko ovo nije mogao predvidjeti. Niko u online nastavne sadržaje nije mogao uvesti sistematičnost.
Ono kako sada stvari stoje jeste da se učenje svodi na individualnu učeničku motivaciju i etičnost prilikom izrade zadataka ili polaganja ispita.
Dobra stvar je da su se mnogi nastavnici silom prilika priviknuli na način rada koji nisu poznavali. Ali je loša stvar da se ovakav način učenja i na ovom nivou nastavi i usvoji kao online učenje, zaboravljaući da je interaktivnost najbitniji faktor učenja na daljinu.
Ova metodologija dostupna na mnogim svjetskim univerzitetima ne podrazumijeva, kako mnogi misle, samo digitalne sadržaje, nego oni mogu biti samo dio slušanja nekog kurikuluma, dok je definisano u kolikom procentu je fizičko prisustvo na nastavi i ispitima propisano i neophodno.
U ovako vanrednoj situaciji je pored motivacije učenika, neophodna i motivacija nastavnika.
Čujem za praksu da se djeci u osmom razredu osnovne škole daju zadaci da prepišu u svesku neki tekst, zatim to fotografišu i pošalju nastavniku, kao dokaz da je zadatak urađen.
„Daj šta daš“ metodologija je u vanrednoj situaciji prihvatljiva. Ali šta ako potraje?
Polaganje ispita vezanih očiju
Opšta devalvacija sistema vrijednosti navodi na bojazan je da će mnoge aktivnosti, a naročito one koje su vezane za obrazovanju vezi s obrazovanjem da se svedu na bilo kakvo plasiranje sadržaja putem onlajn platforme, ili puku skajp konekciju, gdje profesor priča, a studenti slušaju.
Važno je da svi koji su uključeni u obrazovni proces, dakle učenici, roditelji, nastavnici i donosioci odluka znaju da je onlajn učenje samo jedan mali alat, koji olakšava pristup nastavnim sadržajima, no da se određeni predmeti ili kursevi moraju na vrlo stručan način postaviti na za to predviđene profesionalne platforme, gdje postoje snimljene nastavne jedinice kao video i audio sadržaji, koji su trajno dostupni, te da je potrebno za svaku od nastavnih jedinica, kao i za kompletan kurs tačno imati definisane ishode učenja i načine kako se znanje provjerava.
Djeluje istinito fotografija i opis koju je student postavio na društvene mreže o tome kako njih troje polažu ispit iz psihologije, gdje im je profesor tražio da odgovaraju putem zoom platforme vezanih očiju, kako bi on bio siguran da ne čitaju odgovore. Doduše, ne vrijedi pokušavati s osobama s oštećenim vidom.
Dakle, učenje na daljinu podrazumijeva prvenstveno etičnost. No vičan, posvećen i motivisan nastavnik uvijek ima mehanizme kojima može provjeriti znanje studenta, bez da mu veže oči.
Atom nikada neće postati megabajt
Kako mi je korona prešla put i stavila me u egzistencijalni vakuum, jer je firma u kojoj radim obuhvaćena mjerama zabrane rada, svakodnevno me neko savjetuje da sve što radim ponudim online putem.
„Drži online nastavu, organizuj vebinare!“, savjetuju me mnogi koji se baš u obrazovanje i ne razumiju.
I kažem: „Nije online nastava baš tako prosta stvar, to treba raditi na visokom profesionalnom nivou“ „Pa dobro, organizuj nešto!“, veli mi savjetodavac. „A šta da nudim?“, pitam? „Ama nema veze, nudi bilo šta, samo da održiš kontinuitet.“
E, upravo to je opasnost o kojoj govorim. Da se učenje na daljinu pretvori u daj šta daš ili bilo šta.
Virus nam je kao crna mačka prešao put, no na putu smo da pređemo i mi njemu. Sve će se vratiti na staro, prevazići će se kriza, ali ova školska godina je naprosto krnja, pa je takvo i učeničko znanje.
Dobro je da procesi digitalizacije idu naprijed. Ali, interakcija, živa riječ i fizičko prisustvo na nastavi su nezamjenjivi.
Moguće je da će se velelepna banka svesti na jednu prostoriju, jer će sve raditi digitalna platforma, pošto će mnoge stvari poput novca postati virtuelne. Ali atom nikada neće postati megabajt.
Učenje na daljinu je poželjno, ali ne po metodologiji: ponudi im bilo šta. Sa kvalitetnom pripremom i stvarnim nastavničkim trudom, online učenje je zapravo puno teže.
Imajmo to na umu i kad ne budemo ostajali kod kuće.
Izvor: Al Jazeera Balkans
