Smjernica 6. Pružanje pouzdanih i relevantnih informacija
Pravni stručnjaci trebaju djeci pružati pouzdane i relevantne informacije da bi ona mogla svrsishodno učestvovati u odlučivanju.
Djeca ne mogu svrsishodno učestvovati u pravosudnom postupku ako jasno ne razumiju činjenice i nisu svjesna mogućih posljedica do kojih može doći zbog odluka koje donose. Djeci treba davati pouzdane i relevantne informacije, jednostavnim i pristupačnim jezikom, tako da mogu donositi odluke čak i ako nisu uvijek glavni donosioci odluka.
„Bitno je da ne podcjenjujete sposobnost djeteta da razumije situaciju, vaša objašnjenja i savjete.”
Advokat iz Srbije
Informacije koje dajete djetetu trebaju obuhvatiti detalje o njegovu pojedinačnom slučaju, a takođe mogu uključivati sljedeća objašnjenja:
- Kakva je uloga pravnog stručnjaka i šta ta osoba može (i ne može) učiniti za dijete;
- Koliko često dijete može očekivati komunikaciju s pravnim timom,
- Što znači načelo povjerljivosti, kako se primjenjuje na slučaj djeteta u vezi s drugim odraslim osobama, kao što su roditelji, psiholozi, sudovi, policija, nastavnici itd., te okolnosti u kojima može biti prekršeno;
- Kakva sve pravosudna pitanja i postupci postoje te zašto je dijete uključeno u njih;
- Kakva je uloga različitih aktera u slučaju, na primjer policije, socijalnih radnika i sudija;
- Kakva su pojedinačna prava djeteta tokom svake faze postupka: na primjer pravo na ćutanje, pravo na izražavanje mišljenja, pravo na zaštitu i pravo na pravni lijek;
- Šta su odluke koje će donijeti sud ili tribunal i koje se informacije razmatraju kod donošenja tih odluka, uključujući kako se i kada djetetova uvjerenja uzimaju u obzir;
- Informacije o sljedećim saslušanjima − o čemu su, koliko dugo će trajati i je li učestvovanje djeteta obavezno;
- Hoće li dijete davati iskaz u sudskim postupcima te kakve su u tome prednosti i nedostaci;
- Što znači položiti zakletvu pred sudom;
- Kako dijete može biti ispitivano tokom službenog postupka i ko to može implementirati;
- Kakve su procjene o trajanju cijelog postupka;
- Koji sve mehanizmi podrške postoje i kako im je moguće pristupiti (medicinski, psihološki, jedinice za podršku žrtvama itd.);
- Kakve su sigurnosne i zaštitne mjere dostupne (poput sigurnih kuća i naloga o zaštiti);
- Kakva su značenja i implikacije sudskih naloga ako oni postoje;
- Kakve mogućnosti žalbe ili pritužbe postoje nakon odluke tribunala;
- Kako je moguće tražiti nadoknadu štete, uključujući finansijsku odštetu.
Stručnjak od početka treba usmjeravati očekivanja i pripremiti dijete na mogućnost da će sud možda donijeti odluku koja se djetetu neće svidjeti; na primjer ako se djetetu izrekne kazna zatvora ili se članu porodice onemogući kontakt s djetetom.
Informacije je potrebno staviti u kontekst, tako da djeca razumiju koji su im izbori dostupni te da mogu izmjeriti prednosti i nedostatke različitih opcija. Ponekad ćete iste informacije trebati ponoviti više puta kako biste bili sigurni da ih je dijete ispravno razumjelo. Iako je vjerovatno da i roditeljima treba dati informacije o sudskim predmetima njihove djece, komunikacija s roditeljima ne bi smjela biti zamjena za infomisanje djeteta.
Potrebno je poštovati prava djece s invaliditetom na informacije: njima ćete možda trebati ponoviti informacije više puta ili u drugom obliku, na primjer na brajevom pismu, elektronskoj formi...
Letci mogu biti korisni, pisani jasnim jezikom i s osnovnim informacijama o pravosudnom sistemu i ulozi pravnog stručnjaka. Ti se letci moraju prilagoditi različitim starosnim uzrastima i kontekstima (kazneno, građansko pravo itd.). Ako takvi materijali već ne postoje, pravni stručnjak trebao bi razmotriti mogućnost da kod advokatske komore ili nadležnog ministarstva zagovara da se izrade.
Smjernica 7. Djelotvorno učestvovanje u sudskim postupcima
Pravni stručnjaci trebaju osigurati da djeca učestvuju u pravosudnim postupcima na svrsishodan i siguran način, uz odgovarajuću podršku i proceduralne mjere zaštite.
Direktno učestvovanje u pravosudnim postupcima poput suđenja ili saslušanja o starateljstvu ne mora uvijek biti u najboljem interesu djeteta. Za dijete žrtvu ili svjedoka to može značiti ponovno proživljavanje traumatičnih događaja i izlaganje osobama koje su im naudile. Takođe može suočiti dijete u porodičnim sporovima s neprikladnim i štetnim informacijama o njegovim porodičnim okolnostima. Pravni stručnjak treba procijeniti prednosti i nedostatke u svakom predmetu kada se odlučuje o najboljem načinu postupanja. Korisno je razmotriti sljedeće faktore:
- Koliko je za napredovanje slučaja bitno djetetovo usmeno svjedočenje;
- Kakav je kvalitet drugih postojećih iskaza (na primjer ako su snimljeni ranije);
- Kakvi su starost, zrelost, ranjivost, razumijevanje, kapaciteti i kompetencije djeteta;
- Koliko vremena je prošlo od događaja o kojem se radi;
- Kakvu podršku dijete prima od porodica i iz drugih izvora (ili nema podršku);
- Kakve su želje samog djeteta;
- Kakvi su stavovi roditelja ili zakonskog staratelja.
„(...) tumačenje kojim bi se od domaćih sudova tražilo da uvijek ispitaju dijete o održavanju kontakata s roditeljem kojem nije provjereno na odgoj i čuvanje bilo bi pretjerano, ali to pitanje zavisi o konkretnim okolnostima svakog predmeta, uz dužno uzimanje u obzir dobi i zrelosti dotičnog djeteta.”
Evropski sud za ljudska prava (Veliko vijeće), presuda od 8. jula 2003.,
Sahin protiv Njemačke, br. 30943/96, stav 73.
Pravni stručnjak može preduzeti određene poteze za podršku djetetu koje daje iskaz tokom pravosudnog postupka kako bi se dijete osjećalo opuštenije i ugodnije te dalo najbolji mogući iskaz. Dijete se tako može unaprijed upoznati s izgledom čekaonice i sudnice, s opremom koja će se koristiti (npr. audiovizualnom opremom) te s različitim ulogama ljudi u sudnici i njihovim rasporedom sjedenja. U nekim zemljama takve programe upoznavanja može organizovati sam sud, ali u drugima to može biti zadatak pravnih stručnjaka. Ako nije moguće posjetiti sudnicu, korisno je djetetu pokazati crtež sudnice i objasniti uloge različitih osoba u njoj.
Stručnjak, takođe, može zatražiti prilagodjavanje postupka kako bi se dijete osjećalo sigurnije i ugodnije. To može obuhvatati sljedeće:
- Praviti česte pauze;
- Provoditi saslušanja bez drugih aktera;
- Osigurati odvojene čekaonice za djecu žrtve i svjedoke;
- Zatražiti da se ne koriste službene sudske odore (plaštevi i slično);
- Zatražiti da dijete daje iskaz putem audiovizualne opreme za snimanje kada je to moguće;
- Dogovoriti se o ograničenjima u obliku i načinu postavljanja pitanja djetetu (npr. Koristiti kratka jednostavna pitanja i ne koristiti agresivne metode ispitivanja, odrediti vremenska ograničenja i koristiti vizualna pomagala poput geografskih karata i sl.);
- Zatražiti da se djetetu dopusti da sjedi uz odraslu osobu koja je izvor podrške i postaviti sve stranke tako da sjede na istom nivou s djetetom;
- Provoditi kratka saslušanja, koja odgovaraju kapacitetu djeteta za održavanje koncentracije i pažnje;
- Ograničiti neopravdane prekide i odvlačenje pažnje tokom postupka (npr. Ulaženje ljudi u sudnicu i izlaženje iz nje);
- Ograničiti broj prisutnih u sudnici na osobe koje su direktno uključene u postupak;
- Osigurati da se dijete nalazi u pratnji osobe od povjerenja;
- Provjeriti s djetetom je li prikladno da tokom postupka budu prisutni članovi porodice;
- Pratiti rad sudija, tužilaca i drugih advokata kako bi se osiguralo da s djetetom komuniciraju na osjetljiv način i s poštovanjem;
- Osigurati prisutnost tumača ako je potrebno.
Važno je zapamtiti da će djetetu možda trebati ponoviti informacije ako između sudskih saslušanja i zadnjeg ročišta prođe puno vremena te da postoji kontinuirana odgovornost u osiguravanju potpune informiranosti djeteta tako da bi moglo učestvovati.
„34. Dijete ne može biti djelotvorno saslušano ako je okruženje zastrašujuće, neprijateljsko, nije osjetljivo ili nije prilagođeno starostii djeteta. Postupci moraju biti pristupačni i prilagođeni djetetu. Potrebno je obratiti posebnu pažnju na to da se pružaju i omogućuju informacije prilagođene djetetu, odgovarajuća podrška samozagovaranja, odgovarajuće edukovani zaposlenici, uređenje sudnica, odjeća sudija i advokata, pregrade i odvojene čekaonice.”
Opšti komentar br. 12, Pravo djeteta da bude saslušano
(1. jula 2009.) CRC/C/GC/12
Materijal preuzet iz dokumenta Smjernice za pravnu pomoć prilagođenu djeci, izrađen od strane Regionalne kancelarije UNICEF-a za Evropu i srednju Aziju (ECARO).
