Smjernica 3. Djelotvorno učestvovanje
Pravni stručnjaci moraju osigurati da se tokom pravosudnog postupka saslušaju stavovi i glas djeteta te da im se prida odgovarajuća važnost.
Član 12. Konvencije o pravima djeteta jasno zahtijeva da djeca koja su sposobna oblikovati svoje stavove imaju pravo učestvovati i slobodno izraziti te stavove u svim pravosudnim i upravnim postupcima koji na njih utiču. Njihovim se stavovima mora dati odgovarajuća važnost, u skladu s njihovom starosti i zrelošću. To je važno u kontekstu sudskih postupaka u kojima se i prečesto događa da nadležna tijela donose odluke koje imaju važan i dugotrajan uticaj na život djece a da nisu prvo saslušali stavove te djece.
Aktivno učestvovanje djece u sudskim predmetima koji se na njih odnose može biti veoma korisno i za njih i za pravosudni postupak. Djeci žrtvama i svjedocima može pomoći u oporavku ako se njihovo mišljenje sasluša i uzme u obzir, to im može poboljšati samopouzdanje te razumijevanje vještina i potencijala koje posjeduju. Djeci počiniteljima pravo učestvovanja može pomoći da razviju osjećaj odgovornosti te podstaknuti njihovu rehabilitaciju i reintegraciju u zajednicu. Pravni stručnjak bolje će razumjeti u čemu se sastoji najbolji interes djeteta ako s djetetom klijentom razmjenjuje stavove, čime se stvara temelj za inovativna i kreativna rješenja pravnih problema. Učestvovanje mora u svakom trenutku biti dobrovoljno, a djeca, takođe, imaju pravo da ne učestvuju ako to ne žele.
„Svi procesi u kojima postoji saslušanje i učestvovanje djeteta/djece moraju biti: transparentni i informativni, dobrovoljni, puni poštovanja, relevantni, prilagođeni djeci, inkluzivni, utemeljeni na edukaciji, sigurni i osjetljivi na rizike te odgovorni.”
Komitet za prava djeteta UN-a, Opšti komentar br. 12
Pravni stručnjaci imaju ključnu ulogu u omogućavanju prava djece na učestvovanje u pravosudnom sistemu. Navodimo nekoliko preporuka za ostvarivanje ovog prava u praksi:
- Nemojte nikada podcjenjivati sposobnost djece da donose utemeljene odluke o svom životu;
- Podržite mogućnost djetetovog učestvovanja gradeći odnose koji se temelje na povjerenju i komunikacijom koja je prilagođena djetetu;
- Djeci pružajte sve informacije koje su im potrebne za svrsishodno učestvovanje;
- Da biste djeci omogućili donošenje informisanih odluka, dajte im jasna objašnjenja dugoročnih i kratkoročnih posljedica njihovih odluka;
- Na odgovarajući način pripremite dijete prije svakog saslušanja i objasnite mu kako, kada i gdje će se odvijati saslušanje, ko će biti akteri i kako će se uzeti u obzir njegovi stavovi;
- Pobrinite se da se interesi, stavovi i osjećaji djeteta što jasnije prenesu relevantnim tijelima kao što su sudovi i socijalna služba;
- Pozitivno djelujte kako biste osigurali učestvovanje djeteta, što uključuje djecu s invaliditetom;
- Pobrinite se da se djeca na saslušanju tokom pravosudnog postupka mogu slobodno izraziti i da se postupci provode na način prilagođen djetetu. Na primjer, tokom razgovora s policijom pravni stručnjak treba reagovati ako je ispitivanje neprikladno ili neprijateljsko, a takođe može postojati potreba za osvješćivanjem drugih pravnih stručnjaka o pravu djece na učešće.
- Informisanje djeteta o načinu na koji je sud ili tribunal uzeo u obzir njegove stavove pri donošenju odluke. Takve povratne informacije često se zanemaruju iako čine važan dio procesa; time se naglasak stavlja na uslov da se stavovi djeteta ne saslušavaju samo da bi se zadovoljila forma nego da se zaista shvate ozbiljno.
Smjernica 4. Izgradnja odnosa
Pravni stručnjak treba s djetetom klijentom izgraditi odnos pun povjerenja i podrške.
Uspostavljanje i održavanje povezanosti s djetetom temelj je kvalitetnog zastupanja i podrške. Ako je to moguće, isti pravni stručnjak treba komunicirati s djetetom od početka do kraja sudskog postupka, a ako dijete izrazi želju za pravnim stručnjakom određenog pola, tome takođe treba izaći u susret.
Pravni stručnjaci trebaju na početku objasniti da se njihova uloga razlikuje od uloge drugih odraslih osoba u pravosudnom sistemu (kao što su sudije i tužioci) te da je njihov zadatak djetetu pružiti najbolje moguće zastupanje i pomoć. Da bi se izgradilo povjerenje, potrebno je tokom cijelog procesa pažljivo usmjeravati očekivanja tako da pravni stručnjak ne obeća da će djetetu pružiti nešto što će se pokazati nemogućim. Zavisi od okolnosti slučaja, izgradnja povjerenja, takođe, može uključivati usku saradnju s porodicom djeteta i drugim odraslim osobama koje predstavljaju izvor podrške.
Preporučuje se lični susret s djetetom. Na taj način stručnjak može djetetu objasniti što se događa, koje su mogućnosti dostupne i što će se dogoditi kasnije te može odgovoriti na sva pitanja koja dijete postavi. Problemi u komunikaciji mogu se puno lakše riješiti na sastanku uživo. Na taj način stručnjak, takođe, stiče iskustvo o djetetu i može procijeniti okolnosti u kojima se dijete nalazi. Tako se često bolje razumije slučaj i pronalaze kreativna rješenja u interesu djeteta. Čak i ako su finansijska sredstva ograničena, stručnjaci trebaju na sve načine nastojati da se s djetetom sretnu uživo koliko god puta je to potrebno kako bi pripremili dijete, vodeći računa o tome da dijete, takođe, može imati školske i porodične obaveze.
Osim sastajanja uživo, mogu se koristiti i drugi oblici komunikacije da bi se održala povezanost s djetetom klijentom. Stručnjak može redovno obavještavati dijete o napredovanju predmeta poštom, telefonski, tekstualnim porukama, preko društvenih medija ili elektronskim porukama. Bitno je provjeriti da su ti oblici komunikacije za dijete dovoljno sigurni, pristupačni, povjerljivi, prihvatljivi i pouzdani. Takođe, trebate razjasniti da kod nekih oblika komunikacije postoji veća povjerljivost – na primjer policija može analizirati tekstualne poruke ako tokom istrage zaplijeni mobilni telefon.
Prvi susret s djetetom važan je za stvaranje pozitivnog utiska, što bi trebalo pomoći da se dijete osjeća sigurno i podržano. Kao i kod susreta s odraslim klijentom, za prvi sastanak treba se temeljno pripremiti proučavanjem svih relevantnih materijala te poznavanjem primjenjivih zakona i djetetovih životnih okolnosti. U idealnom je slučaju mjesto odvijanja sastanka/sastanaka ugodno okruženje prilagođeno djetetu, koje mu nudi najbolju priliku da se osjeća sigurno i da može slobodno razgovarati: ponekad je djetetov dom idealno mjesto. Ako se prvi sastanak odvija u kancelariji, nije potrebno puno novca da se taj prostor prilagodi djetetu: mora se osigurati da su zaposleni prijamne kancelarije edukovani za pružanje dobrodošlice djeci i da u čekaonici postoji dovoljno igračaka i knjiga prikladnih za djecu različite starosti. Pobrinite se da dijete ne čeka predugo, i sobu za sastanak uredite tako da pravni stručnjak nije u službenoj poziciji, za svojim stolom.
Ako se prvi sastanak odvija u policijskoj stanici, prostoriji za zatvorenike u sudnici ili pritvoru, vodite računa o ranjivosti djeteta i o tome koliko je to iskustvo stresno. Pravni stručnjaci često su naviknuti na rad u ovakvim okruženjima i mogu zaboraviti koliko ona djeci mogu biti strana i zastrašujuća. U takvim okolnostima dođite na vrijeme (jer dugo čekanje može narušiti povjerenje u vašu predanost), sastanite se nasamo (u idealnom slučaju u odvojenoj prostoriji bez policajaca ili pritvorskih službenika) te koristite odgovarajući način komunikacije.
Bez obzira na to gdje se odvija sastanak, prije početka rasprave o pravnim temama „razbijte led” i počnite graditi povjerenje kod djeteta tako što ćete pitati kako se osjeća i postavljati neformalna pitanja koja nisu povezana sa slučajem. Dajte djetetu do znanja da ste tu da mu pomognete i da ste na njegovoj strani. Dopuštajte pauze i prihvatite činjenicu da dijete može biti uznemireno ili imati problema u koncentraciji tokom dužeg vremenskog razdoblja.
Logistika je, takođe, važna da bi se uspostavila povezanost i da bi se osiguralo glatko odvijanje procesa. Važno je saznati kako će dijete doći do suda ili na sljedeći sastanak, kako će biti pokriveni troškovi puta i koji je najbolji način komunikacije ako dođe do promjena u zadnji tren.
I konačno, ako odnos s djetetom više ne funkcioniše i dijete zatraži promjenu advokata, poštujte pravo djeteta da odabere advokata kojeg želi, ali objasnite i do kakvih eventualnih prepreka tada može doći.
„Rad s djecom više je od rada profesionalnog advokata jer ponekad moramo biti i psiholozi da bismo razumjeli dječje glasove.”
Advokat iz Albanije
Materijal preuzet iz dokumenta Smjernice za pravnu pomoć prilagođenu djeci, izrađen od strane Regionalne kancelarije UNICEF-a za Evropu i centralnu Aziju (ECARO).