Smjernice za pravnu pomoć prilagođenu djeci – I dio

Smjernica 1. Kompetencije kod pružanja pravne pomoći djeci

Pravni stručnjaci koji djeci pružaju pravnu pomoć trebaju poznavati relevantne nacionalne zakone i procedure, te prava djece, njihove razvojne faze i način komuniciranja s djecom. Trebaju ažurirati svoje vještine i redovno ih obnavljati kroz stručno usavršavanje.

Pružanje kompetentne i djelotvorne pravne pomoći djeci obuhvata više od pukog poznavanja relevantnih nacionalnih zakona i procedura, takođe je bitan visok nivo  motivacije, predanost, vještina, edukacija i znanje.
Pravni stručnjaci trebaju: 

• Poznavati prava djece i način njihove primjene u praksi, što minimalno obuhvata odredbe Konvencije UN-a o pravima djeteta i Smjernice vijeća Evrope o pravosuđu prilagođenom djeci;
• Poznavati građanske, kaznene i upravne sudske postupke u kojima učestvuju djeca, uključujući različite mjere koje je moguće preduzeti, kao što su alternativne mjere ili procesi restorativne pravde (bilo koji proces u okviru kojeg žrtva, prestupnik i/ili bilo koji drugi pojedinac ili član zajednice pogođen krivičnim djelom aktivno zajednički učestvuju u rješavanju pitanja proisteklih iz učinjenog krivičnog djela, često uz pomoć nepristrasne treće strane. Primjeri restorativnog procesa uključuju medijaciju, konferencije i suđenje u krugu);
• Znati kada i kako tražiti specijalizirane savjete i podršku od odgovarajućih stručnjaka kao što su psiholozi i socijalni radnici;
• Dobro poznavati različite faze fizičkog, kognitivnog, emocionalnog i socijalnog razvoja djeteta;
• Voditi računa o načinima na koje djeca komuniciraju i kako se to može promijeniti tokom njihovog djetinjstva;
• Imati sposobnost djelotvorne komunikacije s djecom;
• Biti osviješteni i osjetljivi pri postupanju s djecom žrtvama i svjedocima kako bi se izbjegla sekundarna viktimizacija (viktimizacija koja se ne dešava kao direktan rezultat krivičnog djela, već kroz odnos institucija i pojedinaca prema žrtvi); 
• Unaprijed preduzeti sve potrebne provjere, na primjer otkriti eventualno postojanje osuđujućih kaznenih presuda; 
• Preuzeti odgovornost za kontinuirano pohađanje obuka i informisanost o promjenama u zakonodavstvu i praksi koje se tiču djece.

Trenutno postoji samo nekoliko jurisdikcija u Evropi i srednjoj Aziji, ili čak na globalnom nivou, u kojima je obavezno da stručnjaci koji pružaju pravnu pomoć djeci budu za to specijalizovani i edukovani. Osim toga, ne postoji mnogo jurisdikcija u kojima se sistematično prati rad pravnih stručnjaka i osigurava kvalitet njihovog rada uz definisane kodekse ponašanja za rad s djecom. Pravni stručnjaci trebaju podržavati razvijanje takvih kodeksa ili propisa te pristup edukaciji i specijalizaciji tako što će usko sarađivati s advokatskom komorom i drugim odgovarajućim tijelima.

Smjernica 2.  Djelovanje u najboljem interesu djeteta

U svim postupcima koji se preduzimaju kada su djeca u kontaktu sa zakonom prvenstveno treba voditi računa o najboljem interesu djeteta. Pravni stručnjaci moraju biti svjesni te obaveze i poštovati je tako što će procijeniti u čemu se sastoji najbolji interes djece klijenata, te u skladu s njime djelovati.
„Zaštita najboljih interesa djeteta znači, na primjer, da klasični ciljevi krivičnog pravosuđa, kao što je represija/kažnjavanje, moraju ustupiti mjesto ciljevima rehabilitacije i restorativne pravde u postupanju s maloljetnim prestupnicima.“ Komitet UN za prava djeteta, Opšti komentar br. 10, str. 10

Načelo najboljeg interesa djeteta treba uticati na sve aspekte saradnje s djetetom klijentom. Iako je ovo načelo često izraženo u porodičnim i građanskim sporovima, takođe je bitno da se njegova važnost naglasi u kaznenim postupcima. Ono treba uticati: 

• Na način na koji pravni stručnjak izgrađuje odnos s djetetom: on/ona treba, na primjer, posvetiti vrijeme i resurse izgradnji odnosa punog povjerenja s djetetom kako bi razumio/razumjela što je u najboljem interesu djeteta;
• Na način na koji pravni stručnjak razvija i prilagođava strategije slučaja za postizanje najboljeg pravnog ishoda: stručnjak, na primjer, može odlučiti da je u najboljem interesu djeteta prihvatanje nagodbe, neodgovaranje tokom razgovora s policijom ili može zagovarati alternativne mjere i postupke restorativne pravde kao alternativno rješenje umjesto suđenja;
• Na način komuniciranja s drugim ključnim akterima, kao što su policijski službenici ili sudije, kako bi se osiguralo da najbolji interes djeteta ima prednost tokom različitih faza pravosudnog postupka: pravni stručnjak, na primjer, može odlučiti da je u najboljem interesu djeteta snažno zagovarati da se odlaganja tokom postupaka svedu na minimum; zalagati se za prostor prilagođen djetetu u sudnici ili za što manje ponavljanja ispitivanja tako što će informacije prenijeti drugim stručnjacima (uz djetetov pristanak);
• Na to kako zagovarati najbolji interes djeteta da ga tako tumače sud ili tribunal. U mnogim jurisdikcijama sud ima odgovornost djelovanja u najboljem interesu djeteta (na primjer u porodičnim sudskim postupcima u vezi s nalozima o prebivalištu). Može postojati jasan zakonski okvir prema kojem se definišu relevantni kriterijum koje je potrebno uzeti u obzir kod definisanja najboljeg interesa djeteta. Pravni stručnjaci mogu sudu ili tribunalu izložiti uvjerljive argumente u vezi s najboljim interesom djeteta.

Kod procjenjivanja najboljeg interesa djeteta tokom različitih faza sudskog postupka pravni stručnjaci trebaju uzeti u obzir stajališta djeteta i pridati im prikladnu važnost jer djeca moraju imati važnu ulogu u određivanju onoga što je u njihovu najboljem interesu. Važno je da zakonski zastupnik djeteta ne stišava djetetov glas ako se ne slaže sa stavom koje dijete izražava jer je uloga zastupnika dobijanje informisanog pristanka djeteta o tome koju je strategiju najbolje koristiti.
Ne postoji konačan „popis” činilaca koje je potrebno uzeti u obzir kod procjene najboljeg interesa djeteta. Bilo bi nemoguće sastaviti takav popis jer se u svakom pojedinom slučaju razlikuju okolnosti u kojima se pojedino dijete nalazi. 
Procjena najboljeg interesa djeteta kontinuiran je proces koji se neprestano mora provjeravati i prilagođavati u skladu s promjenama okolnosti ili stavovima djeteta. Postoje, međutim, kriterijumi koji se moraju razmotriti kada se procjenjuje način djelovanja u najboljem interesu djeteta: opšta dobrobit djeteta; tjelesni, mentalni, duhovni, moralni, psihološki i socijalni status djeteta; potreba djeteta za obrazovanjem te zdravim i sigurnim okruženjem. Nužno je razmotriti nekoliko različitih pristupa kod procjenjivanja najboljeg interesa djeteta:

• Zauzeti holistički (cjeloviti) pristup razvoju djeteta i njegovoj dobrobiti na temelju dobrog odnosa s djetetom te poznavanja djetetova života i okolnosti izvan isključivo pravnih pitanja sudskog predmeta. Odgoj pravnih stručnjaka i društvene okolnosti u kojima su odrasli ili u kojima žive često se uvelike razlikuju od onih djece klijenata. Trebaju toga biti svjesni i potruditi se da razumiju kontekst u kojem dijete odrasta;
• Savjetovati se s drugima – na primjer sa socijalnim radnicima, roditeljima, nastavnicima, doktorima i psiholozima – da bi se stekla bolja slika o potrebama djeteta; 
• Treba poznavati uobičajene probleme koji mogu uticati na djecu kako bi se dobio kontekst pojedinih slučajeva – na primjer, uticaj iskustva nasilja ili svjedočenja nasilju, zavisnosti o drogama i alkoholu te raspada porodice;
• Uzeti u obzir dugoročne i kratkoročne okolnosti za budućnost djeteta: ono što je neposredno u najboljem interesu djeteta treba uravnotežiti s najboljim interesom tog djeteta za pet, deset ili više godina; 
• Uravnotežiti opasnosti povezane s nekim postupkom, za koji smatrate da je u najboljem interesu djeteta, sa zaštitnim faktorima u životu djeteta koji bi mogli ublažiti te opasnosti.

Kako sudovi procjenjuju najbolji interes djeteta u Engleskoj i Velsu

„Procjenjivanje najboljeg interesa djeteta obuhvata procjenu dobrobiti u najširem smislu, uzimajući po potrebi u obzir širok raspon etičkih, društvenih, moralnih, vjerskih, kulturnih i emocionalnih pitanja te pitanja dobrobiti. Potrebno je razmotriti sve što doprinosi dobrobiti i sreći djeteta ili je povezano s razvojem djeteta i njegovim postojanjem sada i u budućnosti, a to uključuje porodično, obrazovno i društveno okruženje djeteta. Društvena, kulturna, etnička i vjerska zajednica djeteta mogu imati veliku važnost, te je i njih potrebno uzeti u obzir. Sudija mora imati holistički pristup.“
Sudija Munby, Re. G (Djeca) EWCA Civ 1233

Materijal preuzet iz dokumenta Smjernice za pravnu pomoć prilagođenu djeci, izrađen od strane Regionalne kancelarije UNICEF-a za Evropu i centralnu Aziju (ECARO).