Roditeljstvo bez kazni je skoro pa utopija. Ne zato što se djeca ne mogu vaspitavati bez kazni, sigurno da mogu. Već zato što čak ni oni roditelji koji su najodlučniji u tome da neće na taj način odgajati djecu, ponekad pokleknu. Jer, u teoriji, sve je to baš logično. Dijete radi nešto što ne bi smjelo, roditelji odrede poštenu kaznu, a dijete onda, kako ne bi ponovo bilo kažnjeno, izbjegava da ponovi grešku.
U teoriji zvuči logično i idealno. U praksi, sve suprotno.
Zamislite da ste stigli na posao, a šef/direktor vam kaže:
Čestitam ti! Pogledao sam projekat od petka i odlično je urađen! Dobićeš tri dodatna dana godišnjeg odmora, zaslužila si!
Kad ono, ispostavi se da u projektu imate grešku, ne baš malu. Bili ste malo dekoncentrisani ili umorni kad ste završavali posao i eto, desilo se.
To je to, nema odmora za tebe. Oduzimam ti ona tri dana i još tri dana!
Zvuči skoro smiješno. Ne biste voljeli da vas neko tako tretira, zar ne? Ali, to je baš ono što mi radimo svojoj djeci!
To radite kad im kažete, na primjer:
Rekla sam ti lepo da skloniš cipele i ugasiš taj TV! To je to, ne ideš na rođendan u subotu!
Naše kazne, čak i kad odlučimo da ostanemo dosljedni, obično nemaju baš nikakve veze sa onim što je dijete uradilo da ih zasluži.
A to niti je efektivno, niti doprinosi tome da dijete nešto nauči. Samo u njima budi bijes, otpor, osećaj da ste nepravedni.
Šta umjesto toga?
Pa, ako već morate, onda izaberite posljedicu koja je logična, u odnosu na situaciju.
Vreme za crtaće je završeno. Ako ugasiš TV sam, odlično! Ako budem morala ja to da uradim, onda je to sve od ekrana za danas.
Dakle, da bi naša djeca naučila i razumjela posljedice nekih svojih postupaka, onda one moraju biti fer i u vezi sa ponašanjem.
Samo tako možemo od njih očekivati da sljedeći put donesu bolju odluku.
Jer mogu da shvate posljedicu kao povezanu s ponašanjem i da razumeju direktnu vezu onoga što su uradili, sa onim što slijedi.
Još jedan dobar primjer oduzimanja privilegija koje je u vezi s ponašanjem je i kada primijetite da dijete ne završava obaveze jer je obuzeto telefonom ili video-igrama.
Vidim da ti je teško da završiš svoje obaveze jer te telefon ometa. Zato ću ga narednih dana uzimati dok sve ne završiš.
To se čak ni ne može nazvati kaznom, već vašom roditeljskom odlukom da djetetu koje još nije zrelo da razume, pomognete da posloži prioritete.
Izvor: Portal Zelena učionica
Pripremila: Dalida Rastoder
