Dok je crnogorski ministar prosvjete stava i predloga da se škole ne otvaraju u toku ove školske godine, odnosno da se ona završi onlajn i uzimajući u obzir i prethodna postignuća učenika, u Hrvatskoj, takođe, slično razmišljaju. Međutim, za neke kategorije učenika imaju i drugačiji predlog.
Naime, direktor Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Krunoslav Capak, prije par dana na redovnoj sjednici Štaba civilne zaštite komentarisao je povratak učenika u školske klupe.
"S obzirom na to da se učenje na daljinu pokazalo jako dobro, dijelimo mišljenje s Ministarstvom obrazovanja da neke grupe nije potrebno da se vraćaju u škole, nego da školska godina može završiti i bez povratka u škole. Ali za neke, kao što su na primjer maturanti i djeca s invaliditetom koja imaju asistente, smatramo da bi se trebali vratiti u škole. U kojem će to momentu biti, to zavisi od epidemiološke situacije i našeg dogovora", rekao je Capak na sjednici Štaba civilne zaštite.
Trebaju li učenici s invaliditetom što prije da budu u klupe?
O ovoj temi razgovarali smo s nastavnicom informatike koja u jednoj školi predaje učenicima s invaliditetom. Kako nam je objasnila, nastavnici u njenoj školi još uvijek nisu dobili nikakve službene informacije o povratku u škole od strane direktorice, sve što za sada zna je ono što je rečeno na sjednicama Štaba.
"Odluka da se mi vratimo u škole bila bi dobra u našem slučaju. Povratak u učionice olakšao bi objašnjavanje praktičnog dijela, iako ja njima pišem detaljne instrukcije o tome prvo u teoriji, a zatim i kako to primijeniti u praksi. Na primjer, eMeS Akses (MS Access) ili napraviti nešto u Ekselu (Excelu). Učenici s oštećenjem vida imaju instaliran program čitač ekrana, stave slušalice i slušaju. Nekim učenicima pomažu roditelji da preuzmu materijal s interneta i onda slušaju", kazala je Andrea.
A kako izgleda onlajn nastava informatike učenicima s invaliditetom?
"Susrećemo se i s raznim teškoćama kao što su motivacija učenika, kako našim učenicima nešto praktično što bolje objasniti ako nisi pored njih. Tu je i stres učenika, stres roditelja, nemamo mogućnost dobijanja povratnih informacija, jesi li dao premalo gradiva, jesi li dao previše, kako pravilno i pravedno ocjenjivati ih i slično", pojašnjava profesorica Andrea i dodaje da s obzirom na trenutnu situaciju nekad i telefonski prokomentariše gradivo s učenicima.
"Kad obradimo gradivo, pošaljem i neki link na kviz (koji podržava čitač ekrana kako bi svi mogli da učestvuju). Kviz sastavim sama na osnovu gradiva i na taj način provjerim koliko su naučili. Takođe, kad pogrešno odgovore, detaljno im pojasnim šta su trebali da odgovore i zašto", priča Andrea.
Ponovo ističe da je praktični dio mnogo lakše objasniti uživo u učionici.
"Neki učenici ne mogu još uvijek potpuno samostalno da koriste računar, pa s njima najčešće moraju da rade roditelji. Zbog toga je i puno teže objasniti taj praktični dio jer ga prvo moraju savladati roditelji, pa vježbati s djecom. S nekima treba stvarno jako puno vježbati da bi usvojili minimum gradiva, dok su za to u školi imali dodatnu pomoć i nakon nastave", pojašnjava Andrea.
Na koji način će se u ovim uslovima održavati predavanja zavisi od predmeta i profesora.
“Moj predmet je specifičan, ali na primjer kolega iz istorije mom odjeljenju snimi zvučnu poruku od 10-tak minuta gdje im objasni lekciju iz istorije. Recimo, ja sam nedavno učenicima objasnila lekciju tako što sam snimila poruku, koju sam im poslala i u digitalnom materijalu, a zatim sam tražila nekoliko odgovora da mi pošalju u Vordu (Wordu) da provjerim jesu li razumjeli. Imam učenika kojem pošaljem digitalno materijale, a on mi odgovori tako da se snimi putem VocAp-a, (WhatsAppa) jer mu je lakše da prokomentariše usmeno", objasnila je profesorica.
Učenicima je potrebna dodatna pomoć
Do sada se pokazalo da je uspostavljanje i izvođenje nastave na daljinu u mnogim hrvatskim školama bio zahtjevan proces. U vrlo kratkom vremenu i profesori i učenici morali su da se prilagode novim oblicima predavanja i učenja.
"Nastava na daljinu zahtjeva puno vremena i truda profesora, učenika i roditelja budući da je to svima nešto novo i svi se susreću s različitim teškoćama. Ne znaju se svi roditelji da koriste internet, a ni svi profesori ne poznaju dobro tehnologiju, za neke je to nešto novo".
Dodala je da se i ona, kao i kolege i učenici u školi, kako vrijeme prolazi sve bolje prilagođavaju, tako da sve ide malo lakše.
"Do sada smo se svi dosta privikli. Osjetiila sam da mi je sad lakše jer ne moram stalno da zovem učenike, sad su se svi malo prilagodili i znaju kako da koriste sve. Iako mi je neke učenike i dalje teško motivisati i moram stalno gledati (razmišljati) jesu li odgovorili, pa zašto nisu."
Prema mišljenju sagovornice, nastava na daljinu bio je dobar i pohvalan potez jer su se i učenici i profesori upoznali s različitim načinima učenja koristeći tehnologiju, a što je inače teže sprovesti unutar samog razreda zbog nedostatka vremena.
"Sve ovo što smo do sada uradili kao umrežavanje profesora i učenika, nastavićemo da koristitimo u daljem radu s učenicima i kada se vrate u škole poput postavljanja materijala za nastavu, tako da su dostupni svima i ako nisu u školi taj dan, postavljanje zadataka i slično što će i uštedjeti vrijeme na nastavi da ne moramo svakom učeniku posebno prebaciti USB jer će im sada biti lakše da se snalaze na mrežama", objašnjava ona.
Na kraju razgovora, profesorica ističe kako učenicima s invaliditetom nije lako da budu samostalni, ali i da će ih ovo iskustvo obogatiti i pripremiti za život posle škole.
Izvor: www.mojfaks.com
