Šta trebamo znati: Poznato je da zdravstveni problemi imaju nerazmjerno veliki uticaj na osobe koje su u socijalno nepovoljnom položaju i koje su marginalizovane. U kontekstu pandemije COVID-19, rizik od izlaganja bolesti, komplikacija i smrtnog ishoda može biti veći za osobe s invaliditetom, budući da:
- Osobe s invaliditetom su nerazmjerno zastupljene među starijom populacijom, za koju se zna da je izložena većem riziku tokom pandemije COVID-19. Procjenjuje se da preko 46% svjetske populacije starije od 60 godina ima neki oblik invaliditeta.
- Djeca i odrasli s invaliditetom mogu već patiti od nekih oboljenja koja povećavaju rizik od ozbiljnih komplikacija izazvanih virusom COVID-19.
- Osobe s invaliditetom su nerazmjerno zastupljene među onima koji žive u siromaštvu. Utvrđeno je da će virus COVID-19 vjerovatno teže pogoditi one koji pripadaju grupama nižeg socio-ekonomskog statusa.
Iako se suočavaju s povećanim rizikom, muškarci, žene, dječaci i djevojčice s invaliditetom se suočavaju i s preprekama u ostvarivanju pristupa mjerama prevencije i odgovora, kao što su nam pokazala ranija iskustava:
- Ograničena dostupnost raščlanjenih podataka onemogućava da se kroz sastav nadzora utvrdi uticaj na osobe s invaliditetom.
- Nedostatak informacija i komunikacije znači da osobe s oštećenjima sluha, vida, psihosocijalnim ili fizičkim invaliditetom možda neće dobiti ključne informacije o prevenciji i pomoći.
- Osobe s invaliditetom nailaze na prepreke u ostvarivanju pristupa osnovnim zdravstvenim uslugama i sanitarno-higijenskim (WASH) objektima usljed fizičkih barijera, nepostojanja pristupačnog javnog prevoza, ograničene sposobnosti zdravstvenih radnika za komunikaciju i rad s njima, te visokih troškova zdravstvene zaštite, što je u nekim kontekstima dodatno pogoršano ograničenim pristupom osiguranju.
- Djevojčice i dječaci mogu biti izloženi riziku od isključenosti iz obrazovanja ako programi za učenje na daljinu nisu pristupačni ili ako ne posjeduju asistivne uređaje koji im omogućavaju učešće i koji su prilagođeni njihovim potrebama u učenju.
- Osobe s invaliditetom mogu biti nerazmjerno pogođene prekidom kućne njege, usluga u zajednici i socijalnih usluga i podrške, uključujući usluge personalne asistencije.
- Moguće je da objekti za karantin, zdravstveni objekti i transport organizovani u sklopu odgovora na COVID-19 ne odgovaraju potrebama djece i odraslih s invaliditetom, između ostalog u pogledu pristupačnosti.
- Predrasude, stigmatizacija i diskriminacija osoba s invaliditetom, uključujući pogrešnu pretpostavku da osobe s invaliditetom ne mogu doprinijeti odgovoru na epidemiju ili samostalno donositi odluke.
- U izvanrednim zdravstvenim situacijama, za osobe s invaliditetom manje je moguće da će biti prioritetne prilikom raspodjele resursa i utvrđivanja prioriteta.
Šta trebamo preduzeti:
Obratiti se lokalnim organizacijama osoba s invaliditetom i sarađivati s njima u svim fazama odgovora, od identifikacije osoba s invaliditetom i pripreme ključnih poruka do jačanja kapaciteta za inkluziju kod onih koji učestvuju u pružanju odgovora.
Ograničiti prenošenje s čovjeka na čovjeka i zaštiti pojedince od izloženosti
- Moguće je da poruke o prevenciji virusa COVID-19 i dostupnoj pomoći ne dopru do osoba koje imaju oštećenja vida, sluha ili intelektualni invaliditet ukoliko se ne pošalju u više različitih i pristupačnih formata. To konkretno znači da sve poruke moraju biti dostupne:
- na Brajevom pismu i ispisane velikim slovima za osobe s oštećenjem vida;
- u verziji koju će lako razumjeti osobe s psihosocijalnim i intelektualnim invaliditetom;
- u pisanom formatu ili u obliku video materijala s titlovima i/ ili prevodom na znakovni jezik za one koji imaju oštećenje sluha;
- u obliku pristupačnog internet sadržaja za one koji koriste asistivne tehnologije poput čitača ekrana.
- Razmotrite kanale informisanja koje će koristiti osobe s invaliditetom. Primjer, pošto brojna djeca s invaliditetom nisu u školi, moguće je da do njih neće doprijeti informativne kampanje koje se realizuju preko škola. Osobe s invaliditetom mogu imati i slabiji pristup društvenim mrežama te drugim tehnološkim platformama.
- Zalagati se da se osigura da djeca i odrasli s invaliditetom koji se nalaze u institucionalnom smještaju, u internatima ili na drugom mjestu imaju pristup odgovarajućim mjerama prevencije i odgovora.
Svesti na minimum stope obolijevanja i smrtnosti
- Identifikovati i adresirati prepreke koje sprječavaju siguran pristup zdravstvenim uslugama, uključujući sljedeće:
- Osigurati postojanje pristupačnog prevoza i fizički pristup zdravstvenim objektima.
- Raditi sa zajednicama i organizacijama osoba s invaliditetom na adresiranju svih društvenih normi koje dovode do toga da se osobe s invaliditetom ne smatraju prioritetom kad je u pitanju medicinsko zbrinjavanje.
- Osigurati da zdravstveno osoblje i osoblje zaduženo za dječju zaštitu bude obučeno na temu pristupačnih oblika komunikacije i/ili da imaju pristup tumačima za znakovni jezik i drugim resursima koji pospješuju komunikaciju.
- Osigurati da sanitarno-higijenski objekti budu pristupačni i priuštivi, uključujući zdravstvene objekte, škole, ustanove za brigu o djeci u razdoblju ranog razvoja i javne prostore.
- U kontekstu ograničenih resursa, odluke ograničavanja potrošnje i liječenja mogu pogađati osobe s invaliditetom. Raditi s lokalnim zdravstvenim akterima da se osigura da se takvi procesi odlučivanja rukovode standardima ljudskih prava i da nema diskriminacije po osnovu invaliditeta.
- Identifikovati odrasle i djecu s invaliditetom kojima je možda potrebna prilagođena podrška i informacije.
Preventirati i adresirati sekundarni utjicaj pandemije – svesti na minimum posljedice pandemije po ljude
- Pratiti i pobrinuti se da postoje planovi za kontinuirano pružanje podrške i pomoći osobama s invaliditetom u okolnostima u kojima njegovatelji i pružatelji usluga, zbog hospitalizacije, karantina ili praksi socijalne distance, možda neće biti u mogućnosti obilaziti ih kod kuće.
- Kada se preporuči distanca, to će među prvima uticati na osobe koje su već izolovane. Pobrinuti se da mehanizmi za podršku mentalnom zdravlju i psihosocijalnu podršku budu dostupni osobama s invaliditetom, uključujući one koji su u institucionalnom smještaju. Primjer, podržati one koji su na prvoj liniji odgovora te koji imaju znanja i o virusu COVID-19 i vještine podrške mentalnom zdravlju, te psihosocijalne podrške o tome kako se odnositi prema onima kojima je možda potrebna specijalizovana podrška, istovremeno brinući o tome da dovoljno osoblja ima znanja i vještine za pružanje podrške mentalnom zdravlju te psihosocijalne podrške djeci i odraslima s invaliditetom.
- Pružiti podršku akterima u području obrazovanja kako bi se osiguralo da su platforme za učenje na daljinu sigurne i pristupačne djeci s invaliditetom, da su nastavnici obučeni da pruže podršku djeci s invaliditetom kroz rad na daljinu, te da svi programi posebnog obrazovanja budu obuhvaćeni mjerama kojima se osigurava kontinuitet obrazovanja. Pružiti podršku njegovateljima djece s invaliditetom u bavljenju specifičnim pitanjima njege i obrazovanja djece kod kuće, te pružiti podršku njihovom mentalnom zdravlju i psihosocijalnoj dobrobiti.
- U kontekstu preraspodjele resursa, podržati kontinuitet inkluzivnih zdravstvenih i socijalnih usluga koje koriste osobe s invaliditetom, uključujući rehabilitaciju, asistivne tehnologije i usluge personalne asistencije.
- Pobrinuti se da poruke u javnosti budu obzirne i nepristrasne, izbjegavajući mogućnost stigmatizacije bilo kojeg dijela populacije osnovom starosti ili invaliditeta (primjer, nenamjerno dovođenje u vezu porasta u transmisiji virusa COVID-19 s osobama s invaliditetom, kroz poruke o povećanom riziku za stariju populaciju i one s već postojećim oboljenjima).
- Kao i ostale žene i djevojčice, i one s invaliditetom koje se suoče s prekidom u pružanju osnovnih usluga, ograničenjem kretanja i koje brinu o svojim porodicama suočavaju se s rizikom od rodno zasnovanog nasilja. Pobrinuti se da svi programi za prevenciju i odgovor na rodno nasilje obuhvataju žene i djevojčice s invaliditetom (npr. osigurati da informacije i kanali izvještavanja budu dostupni u različitim i pristupačnim formatima).
- Doprinijeti bazi raspoloživih podataka o tome na koji način pandemija i odgovor na nju različito utiču na različite grupe populacije, nezavisno od pola, starosti, invaliditeta, prethodnom oboljenju i drugim faktorima.
Ojačati aktivnosti smanjenja rizika i unutrašnje spremnosti zemlje, uključujući koordinaciju
- Sarađivati s organizacijama osoba s invaliditetom na izradi i realizaciji planova prevencije i odgovora
- Podržati djelovanje organizacija osoba s invaliditetom u lokalnim i nacionalnim mehanizmima za koordinaciju.
- Podržati segregaciju podataka o praćenju i nadzoru prema invaliditetu, koristeći se upitnikom datim kroz Kratak set pitanja o invalidnosti od strane Vašingtonske Grupe i UNICEF-ovim modul za funkciju djece (Washington Group Short Set of Disability Question and Washington Group UNICEF Child Functioning Module).
- Inkluzija osoba s invaliditetom u pružanje odgovora na COVID-19 treba biti osmišljena i planirana. Ako se izričito ne uključe u planiranje od samog početka, između ostalog u budžetiranje i dodjelu resursa, postoji rizik da osobe s invaliditetom, i pored toga što se suočavaju s povećanim rizikom, budu isključene iz mjera za prevenciju i odgovor.
Materijal preuzet iz dokumenta Odgovor na COVID-19: Pitanja u vezi s djecom i odraslima s invaliditetom, izrađen od strane UNICEF-a Hrvatska.
