Poslednjih mjeseci jako puno se govori o suočavanju čovječanstva s novim koronavirusom i izazovima koje nosi sa sobom. Međutim, o nekim kategorijama osoba s invaliditetom se uopšte ne govori, o nekima možda i ne zna. U ovom tekstu govorimo o osobama koje istovremeno imaju oštećenje sluha i vida, a o njima u Crnoj Gori nikada ne čujemo skoro ništa.
Osjecaj dodira je veoma važan za osobe koje istovremenu imaju oštećenje vida i oštećenje sluha. Zbog pandemije COVID-19, postoje striktne smjernice širom svijeta kojima upravljaju svi nivoi uprava, a koje obeshrabruju fizičke kontakte i podstiču fizičko distanciranje. Kako su te promjene uticale na osobe s oštećenjem vida i sluha?
Njihov predstavnik iz Vašingtona, Rajan Bondrof (Rayan Bondroff), rekao da je pandemija uticala na njega jer se 100% oslanja na „sve taktilno“. On je rekao da država Vašngton pruža Servis pružalaca usluga (Support Service Providers - SSP) i facilitatorske komunikacije (Communication Fascilitators CF) kao suštinsku uslugu, tako da je on u prilici da ima pružaoca usluge kome vjeruje.
Bondrof je rekao da se osobe s oštećenjem vida i sluha susreću s izazovima: da li se potpuno pridržavaju fizičke distance ili da imaju kontakt s porodicom, prijateljima i prevodiocima. Prošle nedjelje, Univerzitet Galaudet (Gallaudet University) obavjestio je sve studente s oštećenjem vida i sluha, koji još uvijek borave u kampusu, da će privremeno suspendovati pružanje usluga i smještaj koji je pristupačan osobama s oštećenjem vida i sluha zbog brige u vezi s COVID-19. (Univerzitet Galaudet je sponzor „Dnevnog moljca“ (aplikacija za prevođenje na znakovni jezik) posljednje dvije godine). U izjavi koju je Univerzitet uputio aplikaciji napisano je da „Univerzitet nije u stanju da obebijedi pristupačan servis kao što su taktilni pružaoci usluga i fascilitatorske komunikacije, s neophodnom ličnom zaštitom, kao što su maske kako bi im se omogućilo bezbjedna komunikacija s ostalima, posebno kada se ostatak svijeta suočava s nedostatkom iste opreme.“ S Univerziteta su rekli da su u kontaktu sa svim studentima s oštećenjem vida i sluha kako bi razvili „alternativne, efikasne načine za nastavak studiranja“.
Kako navode, tokom cijele akademske godine, oni rade da usklade potrebe svakog studenta s njihovim individualnim potrebama. Nacionalni centar za obuku i resurse uputio me je na rad s izjavama njihovih čelnika o tome kako da odgovore na pandemiju.
Bio sam u kontaktu s tri različita studenta koji imaju oštećenje vida i sluha na Univerzitetu s ciljem da shvatim kako je ta odluka uticala na njih.
Prvi je Filip Vismer (Philip Wismer), student druge godine na razmjeni. Ima visoko oštećenje vida i može komunicirati putem videa. Objasnio je, da od 56 studenata koji žive u kampusu, samo je pet studenata s oštećenjem vida i sluha. Većina studenata je već otišla kući. Rekao je da je koristio CDI (ovlašćeni prevodilac za osobe s oštećenjem sluha) za predavanja, ali sada koristi „daljinska podešavanja tri ekrana“: Zoom galeriju za predavanje, PowerPoint slajdove i FaceTime poziv sa svojim CDI prevodiocem. Rekao je da je to velika promjena, ali se osjeća optimistično.
Diplomac Džejmi Grof (Jamie Groff), rekao je u mejlu da ga je udario „vjetar“ kad je saznao da su mu CDI i pružaoci usluga ukinuti. Kaže da su mu servisi omogućavali „jedan na jedan“ komunikaciju s profesorima. Grof je rekao da je za osobe s oštećenjem vida i sluha teško nastaviti studije i da su sad stvari mnogo teže. Kaže, da mu to nije novo jer je tokom života više puta morao smisliti rezervne planove za prilagođavanje. Takođe, nastaviće sa svojim kursevima i raditi na magistarskom radu, ističe on.
Treći student s oštećenjem vida i sluha je brucoš po imenu Ali Goldberg (Ali Goldberg). U mejlu je rekao da ima potpuno oštećenje vida i sluha i da ga je fizička distanca učinila da se osjeća izolovano i potpuno samo. Predavanja su mu u vidu transkripta i uvećanih ekrana, ali je objasnio da mu uvećani ekrani ne pomažu jer ima potpuno oštećenje vida. CDI mu omogućava da razgovara „jedan na jedan“ sa svojim instruktorima na američkom znakovnom jeziku, ali da u ovoj situaciji toga nema. Goldberg kaže da osjeća aksioznost zbog budućnosti jer ne zna šta će se dogoditi.
U izjavi dostavljenoj aplikaciji „Dnevni moljac“, Univerzitet kaže da su bili u kontaktu sa svim studentima i priznali da neke alternativne metode predviđene za njihovo obrazovanje možda i nisu idealan način. Priznaju da su studenti s oštećenjem vida i sluha imali „različit uticaj“, ali da su otvoreni za njihove povratne informacije. Predstavnik Univerziteta rekao mi je da razumiju da su servisi pružalaca usluga osnovna usluga u zdravstvenim uslovima, ali da je to nejasno što se tiče obrazovanja. Suština je da ako oni ne mogu garantovati sigurnost i zdravlje studenata, ne bi mogli pružati servise podrške, kaže predstavnik Univerziteta. Dakle, očigledno je da je to vrlo teško i osjetljivo pitanje s kojima se studenti na Univerzitetu bave tokom pandemije COVID-19.
Bio sam u kontaktu s Nacionalnim tehničkim institutom za osobe s oštećenim sluhom (NTID/RIT) da pitam da li trenutno imaju studente s oštećenjem vida i sluha koji borave u kampusu. U mejlu su objasnili da u kampusu imaju manje od 20 osoba s oštećenjem vida i sluha i ne mogu otkriti određene informacije o studentima. Ističu, kako to rade tokom opšte akademske godine, da rade na zadovoljavanju potreba svakog studenta. Nacionalni centar za obuku i resurse za osobe s oštećenjem vida i sluha uputio me na papir s tvrdnjama o tome kako odgovoriti na pandemiju. Liderka i konsultankinja, Jelica Nućelo (Jelica Nucelo), kaže da će pojedinci i tumači morati nositi maske i prati ruke prije i posle sastanka i da ne smiju dodirivati lica.
Autor i pjesnik s oštećenjem vida i sluha Džon Li Klark (John Lee Clark), rekao je da misli da su osobe s oštećenjem vida i sluha moraju biti targetiranisa zabrinutošću i pitanjima o fizičkoj distanci jer su „ljudi koji funkcionišu na dodir“. Morali su da se bore za prava na Pro-taktilnom govoru (rights to speak Pro-Tactile) i da će možda se još više boriti za to, kaže Džon. Moramo prepoznati „da postoje ljudi kojima je dodir sam život“, dodaje on. Džon kaže da vlada i mnoge institucije nisu dobre, niti senzitivne za raznovrsne pristupe i imaju jaku tendenciju da traže jedan odgovor, jedno rješenje.
Mentor i edukator Međunarodne asocijacije osoba s oštećenim sluhom i vidom Džejson Herbers (Jason „Jay“ Herbers), kaže da nakon što slijedi bilo koji protokol ili praksa da je „ključno uključiti poštovanje komunikacije i autonomije osoba s oštećenjem vida i sluha“ i da budu sigurni da će o tom protokolu obavijestiti osobe s oštećenjem vida i sluha.
Nacionalni centar osoba s oštećenjem sluha o postkondicionim ishodima na Univerzitetu u Teksasu napisao je u članku da se taktilni tumači i pružaoci servisi podrške smatraju osnovnim radnicima, ali sigurnost tumača, asistenta i studenata s oštećenjem vida i sluha uvijek trebaju biti prioritet. Nacionalni centar je takođe rekao da je važno biti fleksibilan, razmotriti pristup pilotiranja kako bi se identifikovali ono što je najbolje za studente, i istražiti opcije u zavisnosti od metoda predavanja.
Dakle, osobe s oštećenjem vida i sluha doživljavaju veći uticaj tokom pandemije COVID-19.
Izvor: The Daily Moth FB stranica
S engleskog prevele Elmira Redžepagić i Marina Vujačić
