Razvoj sposobnosti čitanja i pisanja
Čitam i pišem
Dijete se upoznaje sa slovima u ranom djetinjstvu kada mu roditelji čitaju priče iz knjiga. Izbor knjige je važan i zavisi od interesovanja djeteta.
Slova u knjizi moraju biti veće veličine, a tekst moraju pratiti adekvatne ilustracije. Dijete postepeno počinje shvatati da riječi koje mu čitate imaju svoje sastavne elemente – slova! Učenje slova može biti dug ili kratak proces, što opet zavisi od nivoa razvoja djeteta. Međutim, bio dug ili kratak, taj proces mora biti zabavan i interesantan, nikako mučan i opterećujući. I prije samog učenja i shvatanja slova, djeca već imaju određena znanja i navike. Ona govore i slušaju, slušaju priče koje im se čitaju, prave se kao da čitaju, uče da razaznaju slova kao tonove i kao pisane simbole, škrabaju, crtaju, a kasnije vezuju slova za odgovarajući zvuk, pišu riječi, pišu rečenice i čitaju jednostavnije knjige. U ovom poglavlju ćete naići na neke aktivnosti koje prethode identifikaciji slova i čitanju, zatim aktivnosti koje su vezane za knjigu, i nakon toga aktivnosti koje pomažu u razvoju pisanja-čitanja kod djece.
Zabavljamo se knjigama
Svi roditelji žele da njihova djeca nauče da čitaju, ali knjige nijesu samo za čitanje. Dijete treba da razvije neke od sposobnosti prije nego savlada čitanje, npr: pažnju i gledanje figura u knjizi, listanje i sl. Zbog toga, knjiga treba da se ponudi djeci još od malih nogu, čak od šestog mjeseca pa nadalje. Postoje knjige za bebe s veoma privlačnim figurama u boji, pravljene od raznih materijala poput plastike, štofa i sl, ali i one s dodatnim djelovima koji proizvode zvuk, zvone itd. Postoje i knjige s držačima da bi ih dijete lakše uzimalo u ruke, pa one koje se rasklapaju i u kojima se mogu naći prikazi raznih situacija ili likova itd.
Dok listamo knjigu, obavezno pokazujemo prstom predmet ili detalje koji su interesantni djeci. Mijenjamo ton u glasu i pravimo razne grimase lica, kako bi izazvali pažnju i interesovanje djeteta. Djetetu dopuštamo da mijenja stranicu, da dodiruje knjigu i da se zabavlja njome. Djeci se veoma sviđa da slušaju kratke stihove/pjesme s rimom, koje treba čitati s ljubavlju i ushićenjem, jer tako stvarate vezu vašeg glasa, koji već vole, s knjigom. Stalno ponavljanje je veoma važno za učenje i srećna je okolnost što djeca vole da ponavljaju više puta priče koje im se dopadaju, a ponekada se ona sama pridružuju „čitanju” kada na red dođe refren ili drugi stihovi koje vole. Na primjer: kada djetetu čitamo priču Tri praseta i vuk”, nakon što ponovimo nekoliko puta dio gdje vuk izgovara: „Mali prasiću, otvori vrata, otvori vrata, otvori...“, pitamo dijete: „Šta je rekao vuk?” i s entuzijazmom čekamo odgovor.
U nastavku ćete naći opširnije nekoliko ideja kako podsticati djecu da uživaju u knjigama i da se igraju njima, kako bi kasnije imali želju i da ozbiljnije rade tj. iz njih uče čitanje i slova.
- Smiješni glasovi
Djeca uživaju kada tokom čitanja knjige mijenjamo glas ili kada uz čitanje koristimo razne igračke, uključimo ih u našu priču i mijenjamo glas za svaku od njih. Kada čitate knjigu s djetetom mijenjajući glas (dubokim ili piskavim glasom, hrapavim glasom itd.) privući ćete pažnju djeteta i ono će vas pratiti pažljivo. Govorite kratko i razgovjetno i učinite da i dijete bude dio priče. Na primjer: Pokažite im neku novu životinju, recimo žirafu, i čitajte: Žirafa s duuuugim vraaaatoooom, padeeeee, jaooooo... Naglasak je na dugom vratu, na padu žirafe, pa na tome jaoooo. Tako dijete lakše vizualizuje žirafu i lakše izgovara „jaooooooo”. Dijete pitamo što se desilo sa žirafom? Kako je žirafa jauknula kada je pala? Teatralni pokreti isto tako pomažu u razumijevanju priče, čine da cijeli proces bude zanimljiviji, podstiču motoričku i verbalnu imitaciju i veoma su zabavni. U momentu kada dijete prisvoji pokrete i fraze, mi se povučemo i pustimo ga da samostalno interpretira. Slušanje kratkih priča, odgovaranje na pitanja iz priče i osmišljavanje novih situacija su veoma pogodne vježbe za djecu s invaliditetom naročito za one s dislekcijom.
- Knjiga i ručna lampa
Moguće je osmisliti različite igre s knjigama, gdje će se dijete zabavljati neizmjerno. Uzmite knjigu i ručnu lampu. Isključite svijetla u sobi ili se uvucite s djetetom ispod pokrivača, pa usmjerite svjetlo lampe na različite figure i tada počnite da ih imenujete. Ova aktivnost otvara djetetu prostor za komunikaciju i učenje npr. redosljeda postupaka. Da dijete naučimo nekom redosljedu kazujemo mu: „Moj je red da uključim svijetlo..., Sada je tvoj red“, tako dijete može učiti i riječi/pojmove: „ugasiti", „upaliti lampu“, kao i imenovanje raznih figura i pojmova koje ste vi odabrali da učite, a kreativan način učenja će se djetetu veoma svidjeti.
- Improvizujemo figurama
Često nam se dešavalo da ilustracije u knjizi privlače pažnju djeteta i čine ga radoznalim i voljnim da uzme u ruke knjigu, čak i da lista, da traži od nas da mu pokažemo nešto iz knjige, a onda - kada smo mi pokušali da čitamo/objasnimo datu priču - dijete više nije slušalo i izgubilo je interes. Ako se vama desila ova situacija, onda je to znak da moramo slijediti instinkt i otkrio šta je u nekoj ilustraciji ili na fotografiji najviše zaintigriralo dijete, pa tada tek počnemo da improvizujemo priču. Priča koju improvizujemo mora da se poklapa s nivoom razvoja djeteta i s našim ciljem. Ona često služi za podizanje nivoa komuniciranja između roditelja/druge osobe i djeteta, upoznavanje figura, imitaciju glasa ili slanje određene poruke kroz priču.
- Stvaramo zajedno
Kao što je gore već navedeno, umjesto da im jednostavno čitate priču riječ po riječ, djeca više vole ako im pričamo priče u kojima možemo da pomenemo ili koristimo pojmove, stvari ili likove koji su važni za njih, npr. ako korisitite ime vašeg dijeteta u priči ili ime druga/drugarice ili voljene likove s televizije... Kroz ovu aktivnost mi podstičemo dijete da aktivno učestvuje u razradi priče. Kada mi počnemo s pričom, pripitkujemo dijete da samo osmisli tok priče, recimo: „Onda je pošao...gdje?“ Ili: „Šta je uradio“, i tako stalno pitanjima, koja nazivamo otvorena pitanja, pružamo priliku djetetu da improvizuje priču, a ne da samo odgovara s da ili ne. Ako se djetetu sviđa priča koju ste kreirali i osmislili, onda je možete pretvoriti u knjigu: napišite je na računaru, koristite velika slova, odštampajte, a onda kao ilustracije izlijepite odgovarajuće fotografije, sličice ili je sami iscrtajte i obojite i sl. U tu knjigu možete uklopiti i fotografije vašeg djetata, što će dijete još više vezati i za tu i uopšte za knjigu.
- Ja sam super-detektiv
Uzmemo omiljenu djetetovu knjigu s figurama i listamo zajedno s djetetom. Stanemo kod ilustracija i podstičemo dijete da pogleda pažljivo, dok zajedno imenujemo to što vidimo. Na taj način dijete se familijarizuje sa svim imenovanim stvarima koje će kasnije otkrivati kao superdetektiv. Igra detektiva počine pitanjem djetetu: „Gdje se nalazi figura nekog predmeta koji počinje na M“? ili možemo još više uprostiti „Gdje se nalazi nešto crveno?“. Na isti ovaj način možete vježbati forme, brojeve itd. Igru možemo otežati tražeći od djeteta da prati slijed dogadjaja. Kazujući na osnovu figura, zastanemo kod neke stranice i pitamo: „Šta sad dolazi na red?!" (prije nego okrenemo stranicu). Ako dijete ima poteškoća da odgovori, vi možete da mu ponudite dvije alternative od kojih jedna mora biti tačna. Npr, kažete: „Šta misliš, je li pas ili mačka na sljedećoj stranici?!" Ova aktivnost najbolje funkcioniše kada dijete zna knjigu i pamti figure/likove/ilustracije. Kada je dijete dobro upoznato s knjigom, ono osjeća da ima moć nad knjigom i onda ima hrabrosti da pokuša i nešto drugo. Naredni korak je „praviti se da čitam", što je dobra najava za proces čitanja.
- Mikrofon
Igračka mikrofon ili pravi mikrofon može učiniti čitanje vrlo zabavnim. Na početku čita učitelj/asistent ili roditelj, onda dijete, koje, u zavisnosti od stepena razvoja, može ponavljati riječi ili nastojati da kobajagi čita, dakle, može da imitira. Prvo kraće fraze, a kasnije i rečenice. Aktivnosti za razvoj čitanja Prvi korak u razvoju sposobnosti čitanja je razumijevanje veze između slova (grafeme) i odgovarajućeg mu glasa. Učitelj može pomoći djetetu da razvije ovo razumijevanje putem brojnih zabavnih aktivnosti.
- Upoznajemo slova
Počinjemo s velikim slovima. Obično se počinje po abecednom redu, ali može se i odstupiti od toga, u zavisnosti od razvoja djeteta. Za prikazivanje slova možemo koristiti karton s velikim slovima, ilustrovanim s po jednom figurom koje počinje tim slovom, A-ajkula, B-banana itd. Nakon pokazivanja nekoliko slova npr. A,B,C, koje mi vokalizujemo/izgovaramo, tražimo od djeteta da identifikuje npr. slovo A i čekamo 5 sekundi da dijete izgovori glas A. Ako dijete pogodi, mi ga pohvalimo i dajemo potkrepljenje, a ako ne pogodi, pomažemo mu izgovarajući to slovo još jednom. Pritom možemo uzeti djetetovu ruku i njegovim prstom mu pokazati slovo, preći preko linija slova izgovarajući ga. Naredni korak je da karton s predstavljenim ili naučenim slovom uzmemo, pokažemo djetetu i pitamo ga koje je to slovo? Ako u roku od 5 sekundi pravilno odgovori, pohvalimo ga. Ukoliko ne, ponavljamo postupak i pomažemo djetetu i dalje. Proces uvijek zavisi od konkretnog djeteta. Nakon savladavanja velikih slova, prelazi se na mala. I ona se predstavljaju djetetu na isti način, i nakon što ih nauče, možemo organizovati razne aktivnosti i nova saznanja za dijete, npr: povezivanje velikih i malih slova uz pomoć igre superheroja, igre autima, igre s dugom, sladoledom itd.
Ova aktivnost može da se razvija i u formi pronalaženja parova datih slova, npr. djetetu dajemo slovo A, onda tražimo od njega da pronađe u nekom časopisu i izreže (po potrebi uz našu pomoć) slova A, koja kasnije lijepi u svesku. Ili možemo u neku kutiju staviti listiće sa slovima među kojima je i slovo A. Dijete traži i pronalazi, identifikuje traženo slovo. Aktivnost može da se odvija i s dvoje djece gdje svako od njih traži što više slova A ili B, tokom, recimo, 1 minuta. Isto tako, u kutiju možemo staviti i mala slova i kada ih dijete pronađe, postavlja ih uz velika. Naravno, mnogo je načina za učenje slova, samo treba otkriti koji je od njih zanimljiv i efikasan kod datog djeteta.
- Igra memorije
Ova aktivnost zahtijeva da nekoliko parova istih slova, koja smo zalijepili na jednake komade kartona, okrenemo licem ka podlozi, najčešće ka stolu. Dijete podigne jedan karton, pogleda koje je slovo na njemu i vrati ga u prvobitni položaj. Zatim traži dalje, otkrivajući šta je na drugim kartonima. Kad uoči isto slovo, spaja ga s kartonom na kome je već vidjelo to slovo. Ako pronađe takav par, sklanja ga iz igre i nastavlja s preostalim kartonima. Ovako nastavlja dok ne pronađe sve parove. Igra može da se bavi samo velikim slovima, ali može i da se kombinuje tako da par čine jedno veliko i jedno malo isto slovo (npr. par su A i a, B i b, i tako redom) Ako dijete ima i dalje poteškoća u identifikovanju slova, onda preduzimamo izradu slova od raznog materijala (plastelina, tijesta, krep papira i sl.). Dok to radimo pitamo dijete ili ga podsjećamo: „Što radimo sada?“; „ Koje slovo pravimo?“; „Gdje ćemo postaviti ovo slovo?“, tako da dijete ponovi više puta to slovo. Ovo je jako dobra aktivnost za djecu s ograničenim intelektualnim sposobnostima koja imaju kratko i ograničeno pamćenje kao i teškoće u razlikovanju, redjanju i identifikaciji analogija.
- Zabavljamo se uz slova
Uz razne aktivnosti možemo obnavljati znanje o naučenim slovima, npr. vezivanjem nekog slova s određenom riječju (iiii – idi; oooooo – ohoho...). Na početku to možemo učiniti učeći strofe s rimom, poput: O – odžak svjetli u M - mrak V – veliki je ovaj D – dimnjak. Ovakve (složenije ili još jednostavnije) stihove konkretizujemo i datim figurama gdje gore ili dolje piše naziv onoga što je na slici. Pred dijete postavite, recimo, sliku sata na kojoj i piše riječ SAT. Tražimo da dijete nađe slova od kojih je napisana ta riječ i sâmo kaže naziv predmeta. Možemo pokriti rukom naziv date figure koju pokazujemo djetetu, pa tražiti da ono sâmo kaže koje je prvo slovo u nazivu, a potom i ostala, koja će identifikovati i po redu od njih sastaviti traženu riječ. Na primjer, pitamo: „Šta je ovo?“; „ Kojim slovom počinje/ koje je prvo slovo koje izgovaramo kada kažemo ime?“. I prije nego što nauči čitanje, možemo raditi s cijelim riječima, kako bi dijete razumjelo čemu služi povezivanje slova. Napravimo radne listiće na kojima pišemo imenice, recimo: sat, vjetar, lopta.., po dva puta i od djeteta tražimo da upari svaku od ovih riječi. Ovu aktivnost možemo otežati pišući imenice raznim fontom slova ili napisanu riječ čita učitelj/roditelj, a od djeteta se traži da pronađe objekat koji je označen tom riječju i tako ih poveže. Aktivnosti podsticanja i razvoja sposobnosti pisanja. Pisanje je važan dio u životu svakog od nas. Učenje pisanja je težak proces, koji zahtijeva vrijeme i trud u radu s djecom, naročito s djecom s invaliditetom. Kao i kod čitanja, djeca postaju svjesna pisanja u ranom djetinjstvu, posmatrajući roditelje kako čitaju i pišu. Da bi djetetu pomogli u razvoju sposobnosti pisanja, morate mu pružiti mogućnost da praktikuje ovu aktivnost veoma rano. Važno je podstaći ga da crta i piše dok je još malo, trudeći se da mu to učinite što zabavnijim. Zato dajte djetetu olovke, krejone, bojice, markere i papir, i zajedno crtajte i švrljajte. Napišite ime djeteta u podnožju papira i pokažite mu slova njegovog imena, podsjećajući ga i pokazajući mu ta slova gdje god ih susretnete. Možete podsticati dijete da samo napiše prvo slovo svoga imena na papiru kad god crta. U nastavku ćemo vam sugerisati nekoliko aktivnosti koje pomažu djetetu u razvoju sposobnosti pisanja.
- Crtam između linija
Od vježbi koje prethode učenju pisanja je škrabanje/šaranje, pa nakon toga, bojenje. Sva djeca počinju učenje pisanja šaranjem. Vremenom, i samo šaranje podstiče djecu da ona počinju shvatati da osim što tako šaraju, mogu ponavljanjem poteza nacrtati i neki oblik, neku figuru, i tu fuguru bojiti raznim bojama. Djeca prvo treba da vježbaju bojenje velikih figura ili formi, jer tako mogu lakše bojiti unutar linija, a kasnije će preći na manje površine i sitnije detalje. Učiteljica, asistentkinja ili roditelj treba da pruže djetetu crtež s figurama ili likovima koje ono voli i da ga podstaknu (i uče) da crta unutar zadatih linija, pohvaljujući i nagrađujući ga za svaki uloženi napor da crta unutar linija. Usvajanje (učenje) ovakvih sposobnosti često iziskuje podsticaj i fizičku pomoć (držanje ruke nad papirom, držanje olovke itd.) od osobe koja radi s djetetom.
- Spajam tačke
Djetetu se daju bijeli listovi s figurama koje su oformljene tačkama i od djeteta se traži da prati tačke olovkom i spoji ih linijom, i tako kompletira figuru. Ukoliko dijete drži olovku dobro i šara slobodno, tada ga učimo da spaja tačke, kako bi ispočetka vuklo prave linije, zatim iskrivljene i kasnije teže forme. Kada usvoji dobro ovu radnju, onda je spremno za rad na slovima i brojevima. Od djeteta se traži da piše brojeve i slova spajajući tačke ili pišući preko broja odnosno preko slova. Ova aktivnost pomaže dijetetu da nauči pisanje slova i brojeva i prethodi samostalnom pisanju.
- Pišem slova na pijesku
Pisanje slova na tacni s pijeskom (brašnom, šećerom itd.) je aktivnost koja pomaže djetetu da se zbliži sa slovima i zapamti kako se pišu. Po mogućnosti idite i koristite pješčanu plažu, kako bi ova aktivnost donijela jedinstveno iskustvo djetetu.
- Crtam linije
Djetetu se daje bijeli list papira s napisanom jednom linijom i traži se da uradi/nacrta isto. Kažemo mu: „Nacrtaj liniju kao što je ova” pokazujući prstom liniju; pohvalimo ga i nagradimo kada napiše dobro. Kada ne uspijeva samostalno, pomažemo mu pokazujući mu još jednom kako treba nacrtati, a držimo mu ruku, ako je neophodno. Kada nauči napisati pravu liniju, počinjete s učenjem pisanja zakrivljene linije, po modelu koji smo pripremili tj. već nacrtali, i uvijek pružamo djetetu neophodnu pomoć.
- Pišem slova
Najbolje je da djeca počnu učenje pisanja slova od onih koja su najjednostavnija za pisanje. Velika slova koja im pokazuje učitelj/asistent/roditelj, ne nekom kartonu, počevši od slova koja je najlakše napisatiu: I, L, H, T, E, F, itd., a kasnije će se tražiti od djeteta da ispisuje ona teža. (Isto je i s ćirilicom – prvo djecu učimo ona lakša za pisanje, pa potom teža.) Nakon što je naučilo pisanje velikih slova, nastavlja se s pisanjem malih slova. Na isti način se vježba i pisanje brojeva. Kada sve to dijete dobro usvoji, prelazi se na samostalno pisanje. To je faza kada je dijete sposobno da napiše slovo koje se od njega traži, bez prethodnog podsjećanja na to kako to slovo izgleda i gledanja gdje je već napisano.
Tekst preuzet iz dokumenta Priručnik 101 aktivnost za djecu sa smetnjama u razvoju.
