Svjedočenja roditelja ukazuju na učestalo nasilje među djecom i mladima. Kada se to desi, obraćaju se razrednom, upravi škole, ali i centrima za socijalni rad, policiji i tužilaštvu. Međutim, tvrde, ni takve prijave nisu garancija da će se nasilje zaustaviti, a počinioci kazniti. Šta roditelju preostaje? Da uzme stvar u svoje ruke i odgovara za to, pitala je majka osnovca koji je žrtva vršnjačkog nasilja.
„Moje dijete ne ide u školu. Ne želi da ide u školu. Strah ga je, iako je nasilnik nedavno prebačen u drugo odjeljenje jer će ga sretati između časova.“ To za Vijesti priča Podgoričanka, majka dječaka kojeg godinama psihički i verbalno ugnjetava vršnjak, od kojeg je nedavno pretrpio i fizičko nasilje.
Njeno dijete nije i jedino koje ima problem sa dvanaestogodišnjakom iz podgoričke Osnovne škole Oktoih. Ona nije jedini roditelj koji je školu molio za pomoć u vezi sa istim djetetom.
”Godinama moje dijete, i ne samo ono, trpi maltretiranje tog dječaka. Taj dječak uglavnom želi da dokazuje da je važan i glavni preko one djece koja su mirna i nisu vaspitana da nasiljem odgovaraju”, kaže majka, čiji je identitet poznat redakciji.
Kako tvrdi, iz škole su saopštili da su preduzeli sve što su mogli, što, prema njenim riječima, nikako nije dovoljno.
Zbog toga je nasilnika prijavila policiji, ali je dobila odgovor da ne postoje sankcije za djecu do 14 godina, pa se obratila i tužilaštvu.
”I šta roditelju preostaje? Da uzme stvar u svoje ruke i odgovara za to?”, upitala je Podgoričanka.
Iz Osnovne škole Oktoih nisu odgovarali na pitanja Vijesti.
Nasilje najprisutnije u Podgorici
Od 118 roditelja, koji su odgovorili na upitnik Vijesti o vršnjačkom i nasilju u školi i van škole, 92 je potvrdno odgovorilo na pitanje da li je njihovo dijete bilo žrtva bilo koje vrste nasilja vršnjaka.
Roditelji koji su potvrdno odgovorili su iz Podgorice (49), Nikšića i Kotora (7), Budve (6), Bara (5), Tivta (4), Bijelog Polja i Cetinja (3), Herceg Novog i Berana (2), Pljevalja, Ulcinja, Mojkovca, Kolašina (1).
Nasilje je prijavio 81 roditelj, a oni koji nisu kažu da to nisu uradili da “dijete ne bi bilo u problemu”, “nemaju kome”, “ne znaju kome”, “očekivali su da će nasilje prestati”. Tri roditelja su odgovorila da nasilje nisu prijavili jer su “uzeli stvar u svoje ruke/riješili to sami”.
Školama se uglavnom prijavljuje nasilje - 65 roditelja je odgovorilo da su prijavu podnijeli upravi škole/razrednom starješini/nastavniku. Upravi policije se obratilo četvoro roditelja koji su popunili upitnik Vijesti, a jedan je zaštitu za svoje dijete tražio od tužilaštva. Osam roditelja požalilo se svima - školi, upravi policije i tužilaštvu.
Roditelji djece koja u školama trpe verbalno, fizičko i vršnjačko nasilje uglavnom se zbog problema obraćaju nastavniku, razrednom starješini ili upravi škole.
U najvećem broju slučajeva, prema riječima roditelja, škola pozove na razgovor nasilnika i njegove roditelje. U školama, tvrde, rijetko pribjegavaju oštrijim sankcijama prema učeniku koji maltretira druge, i uglavnom ga opomenu ili pošalju na razgovor kod psihologa.
U rijetkim slučajevima škola izrekne ukor ili rasporedi nasilnika u drugo odjeljenje.
”Još jedna godina pa srednja škola, izdržaćemo”.
Majka djeteta koje i danas trpi nasilje u podgoričkoj osnovnoj školi tvrdi da je od razrednog starješine zahtijevala da promijeni raspored sjedjenja pojedinih učenika, što je on i uradio.
”To je imalo efekta, ali na kratke staze. Još jedna godina i onda srednja škola. Izdržaćemo”, napisala je.
Ni opomene, tvrde roditelji, često ne dovedu do toga da nasilje prestane. Jedan od njih kazao je da je stanje nakon opomene nastavnice bilo još gore i da je dijete trpjelo i verbalno i fizičko nasilje.
Među roditeljima koji su odgovorili na upitnik Vijesti ima i onih čija su djeca zadobila teške fizičke povrede.
”Nasilje se desilo u septembru 2019. Sin mi je zadobio teške fizičke povrede sa trajnim oštećenjem sluha. Pokrenuli smo tužbu u toku te godine, donijeta je presuda za teško krivično djelo. Nakon žalbe optuženog proces je nastavljen i nikada završen”, ispričao je roditelj iz Podgorice, koji je zbog nasilja odlučio da se obrati nadležnim organima.
Ni prijava policiji i tužilaštvu nisu garancija da će se nasilje zaustaviti, a počinioci kazniti. Roditelj iz Berana tvrdi da se zbog vršnjačkog nasilja u školi žalio upravi policije, ali je slučaj proslijeđen socijalnoj službi, jer su nasilnici imali manje od 14 godina.
Slično iskustvo ima i roditelj iz Podgorice, koji je objasnio da tužilaštvo nije moglo da reaguje jer su djeca koja vrše nasilje osmogodišnjaci i dvanaestogodišnjaci, pa je sa incidentima upoznat proceduralno centar za socijalni rad.
”Policijska inspektorka je, nakon naše prijave, obavila razgovor s nadležnima u školi i sa roditeljima nasilnika. Kako su nasilnici bili mlađi od 12 godina, tužilaštvo nije moglo dalje da reaguje”, kazao je jedan od roditelja.
Đaci i roditelji se nastavnicima često obraćaju
Od 33 zaposlena u školi, koji su odgovorili na upitnik Vijesti, 24 je potvrdno odgovorilo na pitanje da li im se neko od učenika obraćao za pomoć jer je žrtva nasilničkog, odnosno vršnjačkog ponašanja.
Zaposleni u školama koji su potvrdno odgovorili o prijavi nasilja su iz Podgorice (15), Nikšića (5), Bara (1), Bijelog Polja (1), Cetinja (1) i Pljevalja (1).
Iskustva zaposlenih na ovu temu su različita, ali većina onih koji su na pitanje o iskustvu sa nasiljem odgovorili potvrdno, tvrde da se ono dešava često, svakodnevno, veoma često, u posljednje vrijeme dosta često...
Jedan ispitanik odgovorio je “u prosjeku jednom”, drugi zaposleni u školi kaže da prijavu nasilja dobija i dva puta nedjeljno, a dva ispitanika navode da se nasilje događa jednom u pola godine, te da je u pitanju verbalno nasilje, omalovažavanje.
”Dešava se vrlo često, ali se radi o zadirkivanju, izgovaranju nepoželjnih riječi, blažim verbalnim sukobima karakterističnim za djecu nižih razreda”, navodi se u jednom od odgovora.
”Veoma često. Da dijete biva odbačeno, jer nije u baš idealnoj materijalnoj situaciji ili se izdvaja po nečem drugom”, navodi se u odgovoru druge osobe zaposlene u nekoj od crnogorskih škola, koja je ispunila upitnik Vijesti.
Drugi ispitanik kaže da je svakodnevno prisutno verbalno nasilje, odnosno uvrede, da je fizičko nasilje rjeđe, a da je socijalno i psihološko teže identifikovati.
Među odgovorima ima i onih sa pozitivnih ishodom:
”Desilo se jednom, kao razredni starješina sam saznala za nasilje prema jednom učeniku, odmah smo uprava škole, pedagog i ja, zajedno s roditeljima, učinili sve kako bi se problem riješio. Intenzivno sam dalje pratila i usmjeravala učenike da bi potpuno prevazišli problem i uspjeli smo”, piše u odgovoru.
”Prijavimo pedagogu i šutimo da nas roditelji ne namlate”
Na pitanje Vijesti koje konkretne korake zaposleni u školi preduzimaju u odnosu na podnijete prijave, većina odgovara da slučaj nasilja prijavljuju upravi škole, odnosno pedagoškoj službi, ali i da u sve uključuju i roditelje.
U zavisnosti od situacije, navodi jedan od zaposlenih u školi koji su popunili upitnik, problem se rješava razgovorom - ako se procijeni da ga je moguće tako riješiti. Ako ne, onda se uključuju službe u školi.
U jednom od odgovora, međutim, iskazan je i strah od odmazde roditelja učenika koji je prijavljen za nasilje:
”Prijavimo pedagoškoj službi i šutimo da nas roditelji ne namlate”, piše u odgovoru.
U jednom od odgovora, osoba zaposlena u školi navodi da, ako je razredni starješina, kazna na nasilje je obavezna, a ako nije, onda zahtijeva kaznu.”Razgovor sa akterima, suočavanje, poziv roditeljima, razgovor s pedagoškom službom, organizovanje radionica protiv nasilja”, piše u jednom od odgovora na upitnik.
”S obzirom na to da se dešava jako često i ono zna da bude jako bolno i okidač za najgore korake... bolje da se hitno radi nešto, jer će djeca žrtve sama djelovati i to na ishitren i nepoželjan način”, navodi se u odgovoru drugog ispitanika iz jedne od crnogorskih škola.
U samo jednom odgovoru, zaposleni u školi navodi da će, pored toga što uključuje pedagošku službu, osim što će biti razgovarano sa roditeljima nasilnika, njih se uputiti i na Centar za mentalno zdravlje djece.
(Ne) postoje procedure
U opisu procedura koje postoje na nivou škole kad je u pitanju prijava nasilničkog ponašanja, odnosno vršnjačkog nasilja, tri od 33 ispitanika navode da procedure ne postoje, odnosno odavno ne postoje. Većina, međutim, opisuje da je moguće izricanje vaspitnih mjera, obraćanje psihološko-pedagoškoj službi, timu za prevenciju nasilja, ali i da u slučaj, ako je teža povreda prava u pitanju, mogu biti uključeni i policija i centar za socijalni rad.
”Kada se učenik nekome požali ili primijete nešto predmetni nastavnici, prvo razgovara razredni starješina, ako je potrebno uključuje se pedagog, psiholog (ako ga ima), ako je potrebno i uprava škole. Ako sve ovo ne urodi plodom, obavještavamo dječje psihologe i centar za socijalni rad.
Ukratko, to su mogući koraci. Naravno, tu su za vinovnike i vaspitne mjere - kazne. I šta na kraju kada dijete dođe do najveće kazne u osnovnim školama - da se premjesti u drugu školu, a roditelj kaže ‘ne’, džaba si krečio”, opisuje slijed koraka i moguće ishode jedan od zaposlenih u školi koji su odgovorili na upitnik.
Iskustva nekih učesnika u ispitivanju kažu i da timovi za sprečavanje nasilja u školama “ne rade uopšte kako treba”.
”Jer ne žele da se unose u problem nastalog nasilja. Zauzima se subjektivan stav i često ružno komentarišu postupak žrtve i opravdavaju nasilnike, jer sam čin nasilja smatraju bezazlenim i čak po sopstvenom mišljenju ne karakterišu kao nasilje neke verbalne ili fizičke napade. Takođe, još teže je zaštititi žrtvu ako je nasilnik dijete uticajne osobe ili osobe koja ima jake ‘veze’”, navodi jedan od zaposlenih u školi, koji su ispunili anketu.
Nekad, kažu iskustva zaposlenih u školama, reakcija zavisi od nastavnika:
”Veliki je broj onih koji idu uz dlaku djeci i roditeljima, pa ne procesuiraju pojedince”.
Postoje, međutim, i pozitivna iskustva:
”Škola efikasno djeluje po pitanju vršnjačkog nasilja. Akteri se kažnjavaju i izriču se vaspitne mjere. Osnovan je i tim protiv vršnjačkog nasilja. U školi postoji tim za suzbijanje vršnjačkog nasilja u okviru kojeg se sprovode niz aktivnosti radi prevencije nasilja. Razne radionice koje se drže na časovima odjeljenjske zajednice, medijacija i restitucija”…
Na pitanje koliko je nakon sprovedenih procedura podnijeto prijava protiv istog nasilnika ili grupe nasilnika, zaposleni u školama na upitnik Vijesti u većini su odgovorili “nijednom” (18). Međutim, 15 je odgovorilo potvrdno - tri zaposlena navode da je i nakon sprovedenih procedura još jednom podnijeta prijava protiv istog nasilnika, a 12 tvrde da se to desilo više nego jednom.
Propisi predviđaju da se za učenika osnovne škole može izreći sankcija premještanja u drugu školu. Prema odgovorima zaposlenih u školi koji su ispunili anketu, oni su ujednačeni i 13 ispitnika je kazalo “da”, a isto toliko “ne”.
Većina, njih osam, navodi da je ta sankcija posljednji put izrečena prije nekoliko godina, dok je njih pet navelo da se to dogodilo u toku posljednjih godinu dana.
Preispitati regulativu, policajci da se vrate u dvorišta škola
Komentarišući navode roditelja i zaposlenih u školama koji su odgovorili na upitnik Vijesti, Kristina Mihailović, predsjednica Udruženja Roditelji, kazala je da se dobijeni podaci “generalno poklapaju sa svim onim što se dešava”.
”Jasno je da značajan broj njih koji su odgovorili, u odnosu na ukupan broj, ima iskustva sa takvim situacijama, iako nas ubjeđuju da to nije toliko strašno. Što se nas tiče, čini se da je nasilja nasvakom koraku i da tih situacija ima baš puno. Odgovori roditelja su to potvrdili, kao što su potvrdili koliko vjeruju uopšte institucijama sistema da im mogu pomoći, tako da i oni podaci koji se zvanično saopštavaju očigledno nisu ni relevantni, jer se značajan broj prijava nikada i ne desi, zato što ljudi ne vjeruju da će se išta promijeniti. Osim toga, pokazuju i da kada se dese situacije, pa i kad se uključe institucije sistema, ne daju neke konkretne rezultate”, kazala je Mihailović Vijestima.
Kazala je da, osim što mora da se utiče na to da institucije sistema djeluju, mora da se promijeni i način na koji to čine i da se moraju upotpuniti postupci i mjere koje su im na raspolaganju, jer ove koje postoje, dodaje ona, ne daju nikakve konkretne rezultate.
”Čak i u najtežim slučajevima vršnjačkog nasilja, samo se konstatuje da ne mogu ništa da riješe na osnovu onoga što im je kao način reagovanja omogućeno kroz procedure i regulativu. To mora da se mijenja, a nakon toga, kada se promijeni, da se implementacija svega kontroliše”, poručila je Mihailović.
U organizaciji Udruženja Roditelji prošlog vikenda je, zbog nasilja među djecom i mladima, u Podgorici organizovan protest. Protest je održan i u Baru. Iz te NVO poručili su tada da se ne smije dozvoliti da još neko dijete nastrada i da se očekuju odlučne akcije nadležnih, odgovornost porodice i institucija.
”Tražimo bezbjedne škole, ulice, strože kazne za počionice i njihov nadzor, dodatne vaspitne mjere”, kazala je tada Mihailović.
Iz te NVO poručili su i da je policajaca dosta, “pa neka budu u dvorištima da nam čuvaju djecu”.
Apel da se policajci vrate u školska dvorišta, uputila je i direktorica podgoričke Osnovne škole 21. maj, Leposava Furtula, a taj prijedlog u petak su podržali iz Akcije za ljudska prava (Human Rights Action, HRA). Apel je uslijedio nakon trećeg objavljenog slučaja vršnjačkog nasilja u posljednjih desetak dana.
Projekat Ključ samostalnOStI sprovodi Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore uz finansijsku podršku Glavnog grada Podgorica posredstvom Javnog konkursa za raspodjelu sredstava za projekte nevladnih organizacija za 2022. Sadržaj ovog materijala isključiva je odgovornost UMHCG.
Izvor: portal Vijesti
Priredila: Anđela Miličić
