Pišem ti
Iz daleke budućnosti.
Još nemam trideset.
Ni prvi roman.
I ispred imena nijesam
Stavila titule što zvuče i zveče.
Uprkos svim onim obećanjima
Koja sam i nesvjesno davala
Dok sam probadala lutke
I iscrtavala im ožiljke
Na bezosjećajna plastična tijela,
A potom ih u najljepše haljinice
Odijevala. I tutnula u ruke
Komad hartije s ispisanom
Zvučnom titulom.
Još nemam trideset.
I nemam lutke.
Samo me jedna
Ispod kokošnika i ruske nošnje
Plavim očima posmatra.
Podsjeća na let.
Ponekad samo poželim da
Razbijem sav taj porcelain
Dok dežura nad
Nedovršenim radovima,
Kao opomena, prijekor
Za moje kukavičluke...
Još nemam trideset.
Igram se riječima
I pišem po autobusima.
Tražim sebe.
I usput, još nekoga
Kome ću po prvom romanu
Ružičastom tintom
Pisati posvetu
Na koricama.
Anđela Radovanović
